„Radi višeglasnog zvučanja, te skladnog i izdašnog tona, Katolička crkva prihvatila je orgulje kao idealno glazbalo za pratnju pjevane riječi u bogoslužju, a do danas one nisu nimalo izgubile od svojeg značaja. Uistinu, nezamisliva je crkva bez te kraljice instrumenata“, rekao je mr. Ilijić te podsjetio kako je izumljena i oplemenjena zvučnost i tehnika orgulja.

„Kroz 18. stoljeće privodi se kraju usklađivanje menzura svirala, pri čemu posebna zasluga pripada orguljaru našeg podneblja don Petru Nakiću Šibenčaninu. Bio je redovnik, franjevac konventualac, koji je u Šibeniku završio filozofiju, a u Veneciji orguljarski zanat te teologiju. Postao je vodećim graditeljem orgulja u Mletačkoj Republici i izvan nje, te je, sa članovima svoje venecijanske radionice, izgradio oko 500 instrumenata“, rekao je mr. Ilijić te u nastavku svog izlaganja objasnio kako se razvijala don Nakićeva škola.

Nakićevi učenici Francesco Dacci i Gaetano Callido potpuno su prigrlili graditeljske principe svog učitelja, a nastavljač slavne radionice Antonio Callido gradi creske orgulje 1829. godine. Iz mletačko-dalmatinske škole na području Krčke biskupije orgulje se nalaze ex-katedrali i crkvi sv. Andrije u Rabu, u benediktinskom samostanu i župnoj crkvi u Cresu, župnoj crkvi i crkvi Majke Božje u Velom Lošinju, župnoj crkvi u Malom Lošinju te u katedrali u Krku. Zanimljiva je činjenica, potvrđena i u sačuvanim dokumentima, da je Callido sagradio samo troje orgulje u Dalmaciji, dok je puno više gradio za Istru i otoke Hrvatskog primorja.

„Ova naša kraljica instrumenata, budući da je iz radionice Nakića i njegovih sljedbenika, po glazbenoj i zanatskoj vrijednosti je od velikog značenja i na međunarodnom planu, što dosljedno povlači i njezino vrednovanje kao spomenika kulture visoke kategorije,“ rekao je Ilijić za creske orgulje te zaključio: „Neka ove orgulje ne budu same sebi svrha već pratnja najvažnijem instrumentu, ljudskom glasu, kojeg ne trebamo štedjeti u slavljenju i hvaljenju Boga“.

Orgulje iz creske župne crkve obnovljene su u zagrebačkoj radionici Heferer te su vraćene u njihov izvorni oblik. Naime, venecijanski orguljar Pietro Bazzani 1903. godine je na njima izveo niz preinaka u duhu tog vremena, uklanjanjem ili dodavanjem registara. Znatne troškove najnovije višegodišnje obnove u potpunosti je pokrilo hrvatsko Ministarstvo kulture.

Nakon izlaganja mr. Ilijića, svečani kolaudacijski koncert izveli su profesori na ljubljanskoj Glazbenoj akademiji, Vasilij Meljnikov na violini i Mario Perestegi na orguljama. Program se sastojao od skladbi iz raznih glazbenih razdoblja, a među njima su se našle i dvije jednostavčane sonate anonimnih skladatelja iz 17. stoljeća pronađene u creskim samostanima. Budući da je koncert održan uoči blagdana Bezgrješnog začeća BDM, a u crkvi posvećenoj Mariji, glazbenici su za bis, u čast Gospi, izveli Schubertovu Ave Mariju.

Uz mnogobrojne vjernike i ljubitelje glazbe sa Cresa i Lošinja, svečanoj kolaudaciji prisustvovali su krčki biskup mons. Ivica Petanjak, više svećenika, gradonačelnik Kristijan Jurjako i mnogi drugi uglednici.