U koncelebraciji su bili žnjanski župnik don Ante Čotić, don Danko Kovačević i don Ante Ljulj, a liturgijsko pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor Gospe od Milosrđa pod ravnanjem Josipa Bauka.

Biskup Vidović u propovijedi je povezao ovu marijansku svetkovinu s poviješću i sadašnjošću našega naroda. „Ovaj današnji blagdan, braće i sestre, Blagdan Gospe od milosti, Gospe od snijega ili kako ga mi danas ovdje slavimo, blagdan Gospe od Žnjana, vuče svoje korijene iz četvrtog stoljeća, točnije iz 352. godine“, rekao je. Podsjetio je na legendu o papi Liberiju kojemu se u snu ukazala Djevica Marija i zatražila gradnju crkve na mjestu gdje će sljedećega jutra osvanuti snijeg, te na koncil u Efezu nakon kojeg je Marija svečano proglašena Bogorodicom. Istaknuo je i važnu ulogu kraljice Jelene koja je još u 10. stoljeću u Solinu podigla prvu crkvu posvećenu Mariji na hrvatskom tlu.

Govoreći o suvremenom značenju blagdana, biskup je naglasio njegovu povezanost s važnošću ovoga datuma za hrvatski narod: „Ovaj blagdan odnedavno, točnije od 1996. godine, kad ga je Hrvatski Sabor proglasio Danom pobjede, danom branitelja i danom domovinske zahvalnosti, postaje jedan poseban dan, jedan poseban blagdan u našoj crkvi, u našem hrvatskom narodu.“

Posebno se osvrnuo i na vojno-redarstvenu operaciju „Oluja“, nazivajući je ključnim trenutkom hrvatske povijesti: „Bila je to oluja svih oluja. Oluja, nakon koje nam je svanula nova zora, rekao bi zora svih zora.“ Zatim je zahvalio hrvatskim braniteljima, posebno onima koji su dali svoj život: „Veće ljubavi nitko nema od ove, rekao je Isus, da tko život svoj položi za svoje prijatelje, a oni su za nas položili svoje živote.“

Govoreći o onima koji su preživjeli rat, mons. Vidović je istaknuo kako mnogi nose rane ne samo na tijelu nego i u duši. Dok se tjelesne rane mogu liječiti pomagalima i medicinskim zahvatima, rane duše, rekao je, ostaju otvorene i teže ih je zacijeliti. Naglasio je kako su zahvalnost i spremnost na slušanje njihovih priča najbolji način da im budemo podrška i „lijek“ za njihove duševne rane. Progovorio je također o krunici koja je, kao pancirka, kitila naše branitelje i rekao je kako je ona „oružje koje čuva i obnavlja dušu“ te pozvao na obnovu molitve u obitelji: „Oživimo ponovno molitvu krunice na osobnoj i obiteljskoj razini. Otkad su naše obitelji presušile molitvom, počeli smo se raspadati pomalo, znate.“

Upozorio je i na stanje današnjih obitelji, rekavši kako mnoge više ne mogu govoriti da su obitelji jer su izgubile molitvu i zajedništvo. Kad se obitelj raspadne, dodao je, djeca postaju plijen opasnih utjecaja: „Znate, kad se sruši gnijezdo, ptići ispadnu iz gnijezda i postaju plijen zvijeri.“ Svijet je, rekao je, postao „jedan zvjerinjak“ u kojem djeca, lišena sigurnosti doma, postaju igračke vjetrova i završavaju tamo gdje nikada nisu mislila da će biti.

Zaključujući, biskup je uputio snažan poziv na povratak vjeri i obnovu dostojanstva: „Kako je bolno imati majku i živjeti kao siroče. Vratimo se majci da budemo djeca, budemo sinovi i kćeri. Da imamo svoje dostojanstvo.“ Pozvao je vjernike da budu ponos i radost jedni drugima, dar svojoj domovini i Crkvi, istaknuvši kako je to „najveća zahvalnost našim braniteljima koji su nas zadužili svojim sebedarjem, i najveća zahvalnost Isusovoj i našoj majci, odvjetnici i kraljici Hrvatskog naroda.“

Nakon svečanog Božjeg blagoslova obratio se župnik don Ante te zahvalio Trojedinom Bogu na daru župnog blagdana, biskupu Vidoviću na slavljenju euharistije i na tome što je Bog preko njega okupljenima uputio riječ života i ohrabrenja. Zatim se zahvalio svim župljanima koji su pomogli u organizaciji, zboru na pjevanju i u konačnici sve pozvao da ostanu u zajedničkom bratskom druženju.

Crkvica u kojoj se održala misa malena je, ali povijesno bogata. Posvećena je Gospi od Žnjana i izgrađena 1885. godine na mjestu ili u blizini srednjovjekovne kapelice iz 9. ili 10. stoljeća.

Predio Žnjan prvi se put spominje u 11. stoljeću u kartularu Sv. Petra u Selu, a već u 14. stoljeću splitski statut navodi crkvicu Svete Marije od Žnjana kao orijentir, potvrđujući tako njezino postojanje i važnost za tadašnji agrarni kraj. Žnjan je stoljećima bio splitska žitnica, a pučka etimologija imena povezuje ga s glagolima „žeti“ i „žnjati“. Crkvicu i njezinu čudotvornu ikonu Blažene Djevice Marije stoljećima su čuvali svećenici-pustinjaci, a Gospa od Žnjana posebno je štovana kao zaštitnica težaka i putnika od mora. Nakon razaranja u turskim provalama u 17. stoljeću, njezina je ikons sklonjena u splitsku katedralu, dok su pobožni težaci subotom dolazili moliti i paliti uljanice na ruševinama crkvice.

Obnova svetišta započela je 1884. godine na poticaj splitskih Lučana i Manušana, a zahvaljujući darovima vjernika iz Splita, okolice i dalmatinskih otoka te velikodušnosti vlasnika zemljišta Šimuna Capogrossa Kavanjina. Unutrašnjost crkvice odiše jednostavnošću i dugom poviješću: čuva se romanička kopija čudotvorne Gospine ikone, barokni oltar te freske iz 1933. godine, obnovljene 1983. godine. Crkvica je konačno dovršena i svečano posvećena 5. kolovoza 1885. godine. Taj je događaj bio veličanstvena proslava: Gospina ikona nošena je u procesiji, uz zvonjavu zvona, pucanje maškula i mnoštvo hodočasnika pristiglih brodicama iz svih krajeva.

Čašćenje Gospe od Žnjana trajalo je sve do Drugoga svjetskog rata, kada je tradicija prekinuta, a crkvica zapuštena. Gospina se ikona i danas čuva u riznici splitske katedrale. Novo oživljavanje žnjanskog svetišta dogodilo se 4. listopada 1998. godine, kada je sveti papa Ivan Pavao II. na platou podno crkvice predvodio euharistijsko slavlje na kojem se okupilo više od pola milijuna vjernika.