Duhovne vježbe počele su zazivom Duha Svetoga. U svakodnevnim prijepodnevnim i poslijepodnevnim razmatranjima sudionici duhovnih vježbi promišljaju o izabranim evanđeoskim tekstovima u kojima se posebno opaža dinamika odnosa Isusa i njegovih apostola. Isus apostole postupno uvodi iz njihovih ograničenosti i slabosti u svoje misli i svojim vlastitim primjerom pokazuje kako iznad svega treba tražiti i vršiti volju nebeskog Oca. Tako se svećenici pokušavaju prepoznati u apostolima, vidjeti svoje ograničenosti te pokušavaju prepoznati konkretne poticaje kamo ih to Isus želi voditi u svećeničkoj službi koju im je povjerio.

Svećenici tijekom duhovnih vježbi također zajedno slave euharistiju, mole liturgiju časova, sudjeluju u klanjanju pred Presvetim te se okupljaju na molitvi krunice.