Svećeničko ređenje Mihaela Sokola

Na početku je nadbiskup izrazio dobrodošlicu đakonu Mihaelu, njegovoj majci i ostaloj okupljenoj rodbini kao i župljanima župe sv. Antuna Padovanskoga u Našicama, odakle potječe novoređenik. Pozdravio je i župnika preč. fra Zorana Bibića; sve ređenikove prijatelje, na poseban način svećenike i suradnike. Posebno je pozdravio preč. Stjepana Rusana, u čijoj je župi u Zagrebu Sokol obavljao pastoralnu praksu; zatim preč. Božidara Josipa Tenšeka; preč. dr. Tomislava Markića, ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu; te don Filipa Kucelina, župnika župe Gospe od Ružarija u Ražancu, objavljeno je na mrežnim stranicama Beogradske nadbiskupije.

Nadbiskup Hočevar izrazio je radost zbog prisutnosti svećenika, napose beogradskih, na čelu s generalnim vikarom mons. Aleksandrom Kovačevićem i kancelarom preč. Ivom Poletom, koji su novoređeniku bili velika podrška u đakonskoj praksi. Pozdravio je i sve bogoslove, redovnike i redovnice, kao i sve Bogu posvećene osobe, rekavši da „Duh Sveti i danas silazi na nas i u nas“. Poseban pozdrav upućen je predstavnicima Srpske pravoslavne Crkve protođakonu Radomiru Rakiću i o. Nikoli Soldatoviću te predstavniku Uprave za odnose s Crkvama i drugim vjerskim zajednicama Gavrilu Grbanu.

„Izgovoriti ’Evo me!’ znači imati za sobom životno iskustvo; znači znati uključiti se u pravo vrijeme i na pravi način; znači biti spreman ići dokraja, pa i ako se sve što je stvoreno postavilo protiv tebe“, rekao je na početku propovijedi nadbiskup novom prezbiteru. Obitelj Sokol, svećenike, redovnike, redovnice i Bogu posvećene osobe zamolio je da budu blizu ređeniku: razumom, srcem, vjerom, duhom. „Ostanite mu uvijek bliski… Bliski u njegovom svakodnevnom izricanju toga DA“, naglasio je nadbiskup Hočevar.

„Naš brat Mihael je ovim svetim ređenjem, polaganjem mojih i svećeničkih ruku, pozvan i poslan da vodi najautentičnije proces stvarnoga oslobađanja, otkupljivanja i posvećivanja ljudskoga roda. Samo taj i takav proces uistinu iscjeljuje sve rane: duhovne, duševne, tjelesne, povijesne. Takav proces proglašava zarobljenicima slobodu: slobodu sakramentalnu, slobodu proročku i pastoralnu“, istaknuo je nadbiskup.

„On zahtijeva, dakle, one sposobnosti koje daleko nadilaze naše – čovječje – snage! Raduje me zato veoma što je naš ređenik danas želio biti nadahnut svetim Pavlom. Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati. ’Sve mogu u Onome koji me jača!’ (Fil 4, 2).

Životne prilike pročišćuju naše nakane: da u svemu tražimo samo Boga; da sve radimo samo na Božju slavu; da je naše jedino bogatstvo Božje kraljevstvo. Da ’sve mogu u Njemu koji me jača.’ Ali Apostol Naroda nas tješi i ovako: ’A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu – po bogatstvu svome’ (Fil, 4, 19).

Dragi ređeniče i dragi svi vi prijatelji! Samo ako svuda oko sebe budemo otkrivali velike, vapijuće potrebe, upravo to će i nas same spašavati; jasno – vjerujući u Onoga koji jedini spašava. Tko iskreno okusi potrebe, taj se moli, taj vapi, taj pun pouzdanja traži; nije pasivan niti anesteziran. Naprotiv: pun je vatre i u njemu sve kipi! Tako se nadam, dragi ređeniče, da po iskustvu koje imaš danas još jače vapiš za svetošću“, dodao je mons. Hočevar.

Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja, polaganje ruku i posvetna molitva, koje je tumačio kancelar Poleto. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnik se pridružio nadbiskupu za stolom Gospodnjim.

Preč. Poleto na kraju svečane mise čestitao je novom prezbiteru uime svih prisutnih vjernika. Zahvalio je nadbiskupu Hočevaru i svim svećenicima na čelu s mons. Kovačevićem. „Vjera i vjernost temeljne su kreposti na kojima počiva svećenički poziv, uz odaziv i ustrajnost. Mladomisnik Mihael sve je te kreposti u ovih godinu dana i pokazao. Budi uvijek na raspolaganju čovjeku i narodu, ne očekujući zahvalnost“, zaključio je preč. Poleto.

Misno je slavlje animirao je Ekumenski muški zbor iz Beograda.