Uz biskupa Kutlešu, generalnog vikara mons. Vilima Grbca i rektora pulskog Biskupijskog sjemeništa Redemptoris Mater preč. Alejandra Castilla Jimeneza, na misi ređenja koncelebriralo je pedesetak svećenika, iz Istre ali i drugih biskupija, napose iz Poljske, Italije i iz Zadra, od kuda dolaze ređenici.

Biskup je na početku homilije iznio razmišljanje o prvom čitanju iz Staroga zavjeta, proroka Malahije, koji upućuje svoje riječi u prvom redu svećenicima i opominje ih, te se riječi mogu uputiti i danas svima nama, no znajući da ima i danas svećenika koji savjesno vrše svoju službu, rekao je biskup. Prva opomena odnosi se na nemar prema žrtveniku Božjem, nemar prema oltaru. Do toga dolazi, prema prorokovim riječima, jer su zanemarili neokaljanu žrtvu, prinosili su neprikladne žrtve, nisu iskazivali dostojnu čast Bogu, iako je to bio njihov poziv. Uvijek kada prilazite oltaru trebate biti svjesni da morate iskazivati čast Bogu jer bez njega ste nitko i ništa, rekao je propovjednik svećenicima. Potrebno je pridržavati se onoga što su vas formatori u sjemeništu učili, i biti neokaljani svećenik koji živi uzorno i moralno. Samo tako ćete znati živjeti ono što vam je propisano. Budite ono što od Vas Isus Krist i Crkva traže, budite moralni, pošteni, i budite ono što od vas vaši vjernici traže.

Nadalje, nastavio je biskup, pravi svećenik je i žrtva i svećenik, koji prikazuje samoga sebe i prikazuje žrtvu Bogu, samo tako može prikazivati i tuđe žrtve. Malahija govori da će prokleti svećenički blagoslov, zbog onih koji se nisu pridržavali Levijeva zakona. Do nedostataka u svećeničkom djelovanju, danas kao i u vrijeme proroka Malahije, dolazi zbog tri razloga: iako poznaju Riječ Božju svećenici je se ne pridržavaju jer je nisu prihvatili u svome srcu, svećenik će moći istinski naviještati Riječ Božju i istinski smisao života samo ako je s Riječju istinski povezan i ako je živi. Treći razlog poteškoća u svećeničkome djelovanju je nedostatak vječne vizije do čega dolazi kada je čovjek zaokupljen samo ovozemaljskim.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, biskup ih je potaknuo da prate svoje svećenike molitvom i da ih ohrabruju, no i da ih opomenu kada nešto nije u redu, a ne da ih samo hvale.

Iz govora proroka Malahije biskup je istaknuo izraz da „trebamo hoditi s Bogom“, kao što su to činili veliki praoci iz Staroga zavjeta. Istaknuo je da svećenici trebaju preko svojih usta naviještati pravu istinu Gospodnju, istinito a ne parcijalno prema vlastitim tumačenjima, to je moguće samo ako je proživljeno i nadahnuto Evanđeljem. Svećenik treba govoriti iz srca o strahu Božjem i o slavi Božjoj. Bogu iskazujemo slavu preko ljubavi, čineći dobra djela. Nije dobro govoriti da će Bog iz ljubavi sve činiti, a da mi možemo raditi što god želimo, samo da se na kraju pokajemo; to nije prava ljubav ni pravo milosrđe, to je računica koju nekada neki svećenici, jer ne žive onako kako treba, naviještaju ljudima, vodeći tako mnoge na krivi put. Strah Gospodnji uključuje i mržnju prema grijehu. Trebate hoditi s Gospodinom, tako ćete ga bolje upoznati, rekao je biskup novim svećenicima, a to ćete moći samo ako se molite i živite kako vam propisuje Crkva. Nadasve, trebate biti primjer uvijek, i kada mislite da vas ljudi ne vide, samo ćete tako ljude privući Crkvi.

Da bi se bilo dobar svećenik bitno je naučiti slijediti Isusa Krista što je moguće vjernije njegovim nauku. Bitno je naučiti vjernike da ne da nasljeduju svećenika, nego Isusa, upozorio je biskup na opasnost stvaranja vlastite sljedbe. Važno je ostati vjeran svome pozivu te time poticati vjernike da i oni ostanu vjerni svome zvanju u obitelji. Bitno je znati potaknuti sebe na pokajanje, na isto potaknuti i svoje vjernike i naučiti ih da mrze grijeh, da uvijek traže što je Božji put i da nikada ne skrenu s toga puta. Na kraju, potaknuo je svećenike da uvijek naviještaju cjeloviti Božji nauk, bez biranja za ugoditi sebi ili ljudima.

Potaknuo je još jednom okupljene vjernike da mole za svoje svećenike, da ih potiču i pohvale za dobro, a iz bratske ljubavi opomenu za ono što nije dobro. Latinskom je izrekom rezimirao da svećenik treba biti „Fortiter in re, suaviter in modo“, čvrst u onome što je bitno, ali blag u načinu. „Dixi et salvavi animam meam“, rekoh i spasih dušu svoju; rekao samo ono što treba a vi nastojte spasiti svoju dušu i da svima budemo na primjer i poticaj, zaključio je mons. Kutleša homiliju na misi svećeničkog ređenja u pulskoj katedrali.

Nakon mladomisničkoga blagoslova, biskup Kutleša čestitao je ređenicima, ali i njihovim obiteljima, profesorima, formatorima i svima onima koji su uložili trud u njihov put prema svećeništvu. Spomenuo je između ostalog da je s tim ređenjem, od dolaska u Porečku i Pulsku biskupiju u prosincu 2011. godine, zaredio sveukupno 30 novih svećenika, najvećim dijelom za tu mjesnu Crkvu. Od toga broja većina novih svećenika je formaciju stekla u pulskom Sjemeništu „Redemptoris Mater“, a jedan manji dio u Bogosloviji u Rijeci. Pjevanje na misi predvodili su kantori iz neokatekumenskih zajednica, a nekoliko pjesama izveli su pjevači iz raznih pulskih župnih zborova uz orguljsku pratnju.

Wojciech Wlazlo rođen je 21. travnja 1992. godine u Varšavi (Poljska), od oca Krzysztofa i majke Justyne. Sakrament krštenja primio je 6. lipnja 1992. u župi Blažene Djevice Marije od krunice u Varšavi, a krizman je 1. travnja 2007 u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Varšavi. Nakon polaganja mature upisuje ekonomski fakultet. 2006. godine sluša kateheze Neokatekumenskog puta u Varšavi i započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednice. Prije početka prve godine studija, čuvši snažan Kristov poziv za novu evangelizaciju u službi prezbitera, ulazi 2011. godine u Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli gdje je započeo i nastavio filozofske i teološke studije.

Leonard Škec rođen je 14. studenoga 1988. godine u Zagrebu, od oca pokojnog Dragutina i majke Ines, a odrastao je u Zadru. Sakrament krštenja primio je 8. travnja 1989. u župi Presvetog Trojstva u Svetoj Nedelji, a krizman je 14. svibnja 2005 u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zadru. Godine 2006. godine sluša kateheze Neokatekumenskog puta u Zadru i započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici. Nakon završene osnovne i srednje škole u Zadru, upisuje pravo na sveučilištu u Zagrebu. Nakon završene 4. godine studija odgovara na  Kristov poziv na svećeništvo odgovara dajući svoju raspoloživost Crkvi da bude poslan bilo gdje za potrebe nove evangelizacije i Božjom providnošću biva dodijeljen 2011. godine Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli gdje je započeo i nastavio filozofske i teološke studije.

Graziano Di Crescenzo rođen je 16. srpnja 1967. u Schaffhausenu (Švicarska), od oca Pietra i majke Liliane. Sakrament krštenja primio je 30. svibnja 1968. u talijanskoj katoličkoj misiji u Schaffhausenu, a krizman je 16. svibnja 1985. u župi „Santa Maria in Herulis“ u Ripattoni. Osnovno školsko obrazovanje stekao je u Teramu te kasnije upisao i dovršio srednju komercijalnu i trgovačku školu. Narednih 20 godina radi, prvo u industrijskim pogonima a kasnije osniva i uzdržava vlastito poduzeće. 2009. godine sluša kateheze Neokatekumenskog puta u Teramu i započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici. Odgovarajući na Kristov poziv za novu evangelizaciju ulazi 2014. godine u Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Sarajevu gdje je započeo filozofske i teološke studije, a nastavio ih je u Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli gdje se nalazi od 2015. godine.