Prethodne tri konferencije, održane u Puli, su bile najveći skupovi posvećeni palijativnoj skrbi održani do sada u Hrvatskoj, a Istra je postala tradicionalno mjesto susreta i razmjene iskustava stručnjaka koji provode ili organiziraju palijativnu skrb.

Poseban gost prvoga dana Konferencije o palijativnoj skrbi bio je prof. Piotr Krakowiak, svećenik, voditelj hospicijskog pokreta u Poljskoj, jedan od najeminentnijih svjetskih stručnjaka za palijativu, djelovanje i organizaciju rada hospicija, s posebnim naglaskom na valorizaciju rada volontera u području palijativne skrbi.

Tema ovogodišnje konferencije je „Izvrsnost u palijativnoj skrbi“. Smatramo da je pokret palijativne skrbi u Hrvatskoj toliko raširio i ojačao da je vrijeme za podizanje kvalitete skrbi, evaluaciju i istraživanje, istaknuto je između ostalog u uvodnim izlaganjima.

Skup su prigodnim riječima pozdravile zamjenica gradonačelnika Poreča Nadia Štifanić Dobrijević i dožupanica Sandra Čakić Kuhar. Ispred Porečke i Pulske biskupije na skupu je sudjelovao vlč. Goran Levak, koji je zajedno s dr. Julijanom Franinović Marković angažiran na vođenju projektu voditelj projekta izgradnje pulskog hospicija. U ime Ministarstva zdravstva RH skupu se obratio prim. dr. Željko Plazonić, državni tajnik. Sanja Predavec, voditeljica Službe za organizaciju primarne zdravstvene zaštite pri Ministarstvu, održala je izlaganje o uspostavi palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj. Dr. Vlasta Vučevac izreka je longitudinalni vremenski presjek napretka sustava palijativne skrbi u RH.

Istaknuto je da je Istarska županija prva, još davne 2006. godine krenula s prvim koracima u organizaciji palijativne skrbi, te je i danas vodeća među hrvatskim županijama u tom obliku pomaganja terminalnim pacijentima da što dostojanstvenije i bezbolnije prožive posljednje dane ovozemaljskoga života. Dr. sc. Julijana Franinović Marković i dr. Ante Ivančić su zajedno prikazali pojam i značenje izvrsnosti u palijativnoj skrbi. Dr. Marković je je istaknula osobni pristup načinu djelovanja koje odaje izvrsnost, a dr. Ivančić je prikazao izvrsnost u kolektivnim nastojanjima.

Uslijedila su dva središnja predavanja prvoga dana konferencije, prof. Piotr Krakowiak, svećenik, voditelj hospicijskog pokreta u Poljskoj, govorio je o suosjećajnim zajednicama te o odnosu između duhovnosti i religioznosti u domeni pružanja palijativne skrbi osobama različitih vjeroispovijesti kao i onim pacijentima koji se na smatraju religioznima.

U prvom izlaganju, na engleskom jeziku, ali koje je bilo popraćeno power point prezentacijama na hrvatskom, prof. Krakowiak je okupljene upoznao s poviješću hospicijsko-palijativne skrbi na putu prema suosjećajnim zajednicama u Poljskoj i Istočnoj Europi. Napomenuo je da je moderni hospicijski pokret započeo u St. Christopher hospiciju u Londonu, 1967. godine, a utemeljiteljicom se smatra Cicely Saunders. Religijska i duhovna skrb bila je temelj holističke skrbi koju pruža interdisciplinarni tim hospicija u Londonu, istaknuo je predavač. Godine 1981. je u Krakowu otvoren st. Lazarus Hospice, a 1983. se u Gdansku pokreću prvi timovi kućne hospicijske skrbi, po modelu palijativne skrbi koji se ostvaruje suradnjom sa župama i crkvenim redovima, a sve je temeljeno na volonterskom radu liječnika, medicinskih sestara, socijalnih radnika i ljudi dobre volje. Do 1989. pokrenuto je više od 70 timova servisa kućne skrbi. Poljska je 1998., prva u Europi, implementirala palijativnu skrb u zdravstveni sustav, i do 2000. godine imala je više od 200, hospicijsko-palijativnih centara. Danas ih ima preko 400. Od 2000. godine na snazi je zakon koji se donosi na volontere te omogućava usmjeravanje 1% poreza na dohodak u tu svrhu. Veliko zalaganje u razvoju palijativne skrbi usmjereno je i na promjenu negativnog stereotipa „hospicija“, u pozitivnom razmišljanju to postaje „skrb na kraju života“. Profesor je naglasio važnost medija u edukaciji društva i volontera. Program „Volim pomagati“, kojeg je prof. Krakowiak pokrenuo 2007. godine posebno je blagoslovio papa Benedikt XVI. Još jedna povijesni projekt kojeg je pokrenuo prof. Krakowiak je program angažiranja zatvorenika u palijativnoj skrbi, nakon prvih iskustava 2003. godine danas više od 40 hospicija diljem Poljske nastavlja suradnju s lokalnim zatvorima tako da, naravno – pomno birani zatvorenici volontiraju u lokalnim hospicijima. Progovorio je i o problemima na koje nailazi razvoj palijativne skrbi, sve veće potrebe, odljev mlađeg stanovništva prema zapadnim zemljama, ali je napomenuo i pozitivne primjere gdje se razne vjerske zajednice, mahom rimokatoličke, pravoslavne i protestantske uključuju u edukaciju volontera. Posebno je istaknuo projekt „Suosjećajne zajednice”, to su zajednice koje pružaju pomoć onima kojima je potrebna zaštita do kraja života, odvojeno od bilo kakvih zdravstvenih usluga koje su već dostupne u zajednici.

Ovu je ideju Allan Kelleherea razvio 2005. godine u knjizi Suosjećajni gradovi: Javno Zdravstvo i Skrb na kraju života. Riječ je o knjizi važnoj za akademsku, praktičnu i političku publiku iz područja javnog zdravstva, razvoja zajednice, društvenih znanosti, skrbi za starije osobe, skrbi tijekom žalovanja, hospicija i palijativne skrbi.

Nije poželjno niti ekonomično gledati smrt kao provinciju kliničke medicine. Nova će jedinica implementirati povelju o dobroj smrti, naglasiti potrebu za “normalizacijom” smrti, izgradnjom javnozdravstvenih kapaciteta s ciljem stvaranja suosjećajnog pristupa zajednici u skrbi kraju života, zaključio je predavač te pozvao okupljene na promišljanje o putu Hrvatske prema suosjećajnoj zajednici.

U drugom predavanju, „O odnosu duhovnosti i religioznosti u palijativnom djelovanju“, prof. Krakowiak je, govoreći o religiozno-duhovnim potrebama u svjetlu socijalne strukture i religioznosti istaknuo „U zemljama s većinskim katoličkim stanovništvom kao što je Poljska gdje se 89,8% populacije izjašnjava kao pripadnici Rimokatoličke Crkve, presudno je prepoznati duhovne potrebe a duhovna pomoć je nužna i u okruženjima gdje pacijenti vjeru ne mogu prakticirati, gdje su udaljeni od vjerske zajednice ili nemaju religijskih vjerovanja, a ova skupina ljudi raste. Sakramenti su često jedini oblik duhovne pomoći a mnogi ljudi trebaju pastoralnu utjehu ili druge oblike duhovne podrške.

Religiozne potrebe pacijenta trebaju biti procijenjene na individualnoj osnovi, imajući na umu da nijedna osoba iste vjere vjerojatno neće imati potpuno iste vjerske potrebe. Članovi tima za hospicij i palijativnu skrb trebali bi olakšati organiziranje posjeta svećenika. Svi, a posebno oni iz religijskih manjina, trebaju biti uvjereni da će obredi njihove religije i kulture u potpunosti biti poštovani nakon njihove smrti, napomenuo je predavač, te pozvao zainteresirane na konzultaciju open source izdanja, Vodiča za religijsku/duhovnu/ kulturološku skrb za timove na interne t adresi: www.palliative care.org.au/Portals/46/resources/MulticulturalGuidelines.pdf.

Na temelju Konsenzus konferencije o duhovnosti u SAD 2009. , radna grupa EAPC je 2010. dogovorila radnu definiciju, citirao je predavač: „Duhovnost je dinamička dimenzija ljudskog života koja se odnosi na način na koji osobe (pojedinac i zajednica) doživljavaju, izražavaju i / ili traže smisao, svrhu i transcendenciju i način na koji se povezuju s trenutkom, sobom, drugima, prirodom, s bitnim / ili svetim. Duhovno je područje multidimenzionalno, čine ga: egzistencijalni izazovi (identitet, značenje, patnja i smrt, krivnja i sramota, pomirenje i oprost, sloboda i odgovornost, nada i očaj, ljubav i radost), razmatranja i stavovi temeljeni na vrijednostima, religija, vjera, vjerovanja i prakse te, na poseban način, odnos s Bogom.

Predavač je istaknuo neka iskustva s kojima se akteri palijativne skrbi često susreću u duhovnim aspektima pacijenata: pacijenti s religijskim vjerovanjem imaju manju vjerojatnosti da nemaju zadovoljene duhovne potrebe ako su zadovoljene i prepoznate religijske potrebe, u palijativnoj skrbi čovjekova vjera, bez obzira koliko je slaba ili jaka, bit će pod utjecajem i utjecat će na sve što iskuse kao pristup umirućem, ljudi duboke religiozne vjere često otkrivaju da približavanje smrti osnažuje njihovu vjeru, za one s manje razvijenom vjerom/ manjim osobnim iskustvom vjere, predstojeća smrt može biti najveća kušnja njihove vjere.

Kao primjer dobrog timskog rada duhovne skrbi u palijativnoj skrbi istaknuo je poljski projekt „Učenje za druge u zdravstvu i socijalnoj skrbi“. Na poziv Nacionalnog kapelana hospicija i timova duhovne i religijske skrbi da podijele svoja iskustva s bolnicama i staračkim domovima u Poljskoj nastalo je izdanje „Dolentium Hominum. Svećenstvo i laici pred ljudskom patnjom“, deset centara Reda Svetog Ivana od Boga pokrenulo je timove za religijsko-duhovnu skrb u Poljskoj, a 2011 svečano je otvoren Poslijediplomski studij „Pastoralna timska skrb“, čiji je voditelj bio Nacionalni kapelan hospicija, primljeno je 46 studenata ( zaređeni, laici, muškarci, žene).

Na kraju je napomenuo da trenutno oko 18% žitelja Europe sebe smatra nereligioznima (ali imaju duhovne potrebe). To je skupina Europljana koja raste sa svakim novim istraživanjem Eurobarometra, i na koju će buduća nastojanja u razvoju palijativne skrbi svakako trebati obratiti posebnu pozornost.

Na Konferenciji su, uz naše vodeće stručnjake, sudjelovali eminentni stručnjaci iz Austrije, Italije, Velike Britanije i Poljske, a okupio se i veći broj sudionika iz susjednih zemalja. Zahvaljujući uzletu hrvatske palijative u posljednjih nekoliko godina, ima sve više onih koji žele prezentirati svoja iskustva, ali i čuti iskustva ostalih.

Kao i prethodnih godina organizirane su i panel diskusije o organizacijskim pitanjima i dilemama.

Organizatori su bili: dr. Ante Ivančić, predsjednik Organizacijskog odbora, dr. sc. Julijana Franinović-Marković, predsjednica Programskog odbora i dr. Vlasta Vučevac, predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu HLZ-a.

Teme izlaganja i rasprava na ovogodišnjoj konferenciji bile su: Izvrsnost kao put u palijativnoj skrbi, Snage i prilike, slabosti i opasnosti za razvoj palijativne skrbi u Hrvatskoj, Lokalna i regionalna samouprava u razvoju palijativne skrbi, Koordinirana palijativna skrb, Timski rad i integrirana palijativna medicina, Mobilni palijativni tim, Palijativna skrb i kvartarna prevencija, Evaluacija i istraživanje u palijativnoj skrbi, Stacionarna palijativna skrb: dostignuća i prepreke za razvoj, Uloga bolničkog tima za palijativnu skrb, Pedijatrijska palijativna skrb, Prevencija, liječenje i praćenje simptoma kod palijativnih bolesnika, Neonkološka palijativna skrb (neurološka, kardiološka, nefrološka, pulmološka), Psihoonkologija, Psihološka palijativna skrb, Palijativni bolesnik u ordinaciji obiteljske medicine, Suradnja obiteljskog liječnika i specijalističkog palijativnog tima, Socijalna palijativna skrb, Socijalni radnik u obitelji palijativnog bolesnika, Duhovna palijativna skrb, Etika u donošenju odluka u palijativnoj skrbi, Zdravstvena njega i fizikalna terapija u kući palijativnog bolesnika, Stomatolog u palijativnoj skrbi, Ljekarnička palijativna skrb, Volonteri u palijativnoj skrbi, Compassionate community – suosjećajna zajednica, Edukacija u palijativnoj skrbi.