Budi dio naše mreže
Izbornik

Sveta Stolica potiče kvalitativna stajališta, kojima je čovjek u središtu, a ne kvantitativna

Izjava dr. J. Navarro

Populacijska politika nisu brojevi, nego ljudi. Sveta Stolica javno priznaje da ima vrlo ozbiljnih problema vezanih uz porast pučanstva.

Izjava dr. J. Navarro-Vallsa, glasnogovornika izaslanstva Svete Stolice na Međunarodnoj konferenciji o pučanstvu i razvoju u Kairu, 6. rujna 1994. u Kairu

Sudjelovanje Svete Stolice na Međunarodnoj konferenciji o pučanstvu i razvoju izvire iz naravi Svete Stolice i njene stalne skrbi za čovječanstvo. Ona je najdublje zainteresirana za to i djeluje u svim pitanjima koja dotiču dostojanstvo ljudske osobe, sudjeluje u mnogim sferama socijalne politike, usredotočena na razvitak osobe i društva. Posebno polje njezina interesa uključuje štovanje ljudskih prava, socijalne pravde, zdravstvene skrbi, odgoja i migracija.
Sveta Stolica sudjelovala je u svim regionalnim pripravama za Kairsku konferenciju i radila je na tome da se dostigne sporazum na dobrobit i napredak ljudske obitelji, na istinsku dobrobit svih muškaraca i žena.
Populacijska politika nisu brojevi, nego ljudi. Sveta Stolica javno priznaje da ima vrlo ozbiljnih problema vezanih uz porast pučanstva. U svakom je slučaju cjelovito stanje s pučanstvom isuviše složeno da bi dopuštalo nestručna uopćavanja. Postoje različitosti, ne samo od kontinenta do kontinenta, nego od jedne regije do druge. Istraživanja Ujedinjenih Naroda ukazuju na to da omjer prirasta ostaje visok u nekim od najnerazvijenijih zemalja na svijetu, dok priraštaj pučanstva općenito u svjetskim razmjerama opada, dostižući ove godine najviši stupanj opadanja od II. svjetskog rata. U industrijski visokorazvijenim zemljama opadanje je toliko da samo po sebi otvara niz novih problema.
U razmatranju populacijskih pitanja važno se prisjetiti da je populacijska politika samo jedan aspekt sveukupne populacijske strategije. U skladu s tim, svaki razgovor o pučanstvu trebao bi uzeti u obzir stvarni i planirani razvitak država i regija. Nažalost, nacrt Završnog dokumenta posvećuje samo 7 od ukupno 113 stranica izravno pitanjima razvoja.
Među mnogim pozitivnim zaključcima, nacrt Završnog dokumenta prikladno se usmjerio na pitanja odgoja i zdravstvene skrbi, službe za koje Crkva tradicionalno skrbi, osobito u slučaju skrbi za žene i djecu. Katolička Crkva ima trajan povezani sustav zdravstvene skrbi u svijetu s oko 100.000 manjih ili većih objekata.
Pa ipak ima nekih pristupa u Dokumentu koje Sveta Stolica smatra prijepornima. Ono što upravo zahtijeva osobitu pozornost jest pristup dopuštenju pobačaja. Kad Sveta Stolica prepozna da žena može biti suočena s ozbiljnim poteškoćama vezanim uz njenu trudnoću, Izaslanstvo bi bilo uvjereno da bi joj trebalo olakšati poteškoće uz bolju, višu i besplatnu medicinsku pomoć, uz savjet pun sućuti, i, ako uopće ne želi zadržati dijete, uz dostupne ustanove za usvajanje djece. Takve poteškoće ne opravdavaju nasilje nad pravom na život.
Druga stvar na koju Sveta Stolica ima primjedbe jest dopuštenje (paragraf 7.43) informacija i usluga malodobnima neovisno o pravima i dužnostima njihovih roditelja. I Opća povelja o ljudskim pravima i Konvencija o pravu djeteta predviđaju prvotnu uključenost roditelja u podizanje njihove djece i ta prava nisu na odgovarajući način uključena u nacrt Završnog dokumenta u obliku u kome je nacrt sada predočen.
Obje navedene stvari imaju vrlo ozbiljne posljedice za dobrobit obitelji, ustanove od temeljnoga značenja za ispravan razvitak osoba i društva.
Što se tiče sredstava za kontracepciju, izaslanstvo Svete Stolice dalo je izjavu na posljednjem pripremnom odboru Konferencije naglasivši da neće produljivati pregovore i nastavljati raspravu o tom problemu. Izaslanstvo je tako ponudilo da se uklone znaci navoda na pojmu “planiranje obitelji” čim se u tekst unese odgovarajuća terminologija po kojoj pobačaj neće biti promoviran kao sredstvo planiranja obitelji. Izaslanstvo je izrazilo rezerve prema upotrebi pojma “planiranje obitelji”, istaknuvši da će taj pojam Sveta Stolica tumačiti u suglasnosti s učenjem katoličke etike. Međutim, kako je nekoliko zemalja u tom času bilo nespremno isključiti pobačaj iz definicije planiranja obitelji, nikakav dogovor nije postignut.
Ovo se očituje u činjenici da je istovjetna pozicija prema tom problemu u svim vjerskim i etičkim uvjerenjima, a ne samo u nekom posebnom religijskom vjerovanju.
Sveta Stolica potiče kvalitativna stajališta, kojima je čovjek u središtu, a ne kvantitativna. Ona skrbi za sveukupan razvitak osoba i društva. Vjeruje da istinski razvitak nije uzet u obzir onda kad se samo jedan čimbenik, rast pučanstva, izdvaja kao jedina zapreka samom razvitku.
Prema tome, iako nacrt Dokumenta sadržava mnoštvo pozitivnih elemenata, Sveta Stolica ne može dati otvorenu ili prešutnu potporu onim njegovim dijelovima koji se odnose na pobačaj, na rastezljivost nekih od pojmova vezanih uz obitelj, učinkovito ohrabrenje slobodnog seksualnog stila života među mladima, slobodnima od roditeljskoga prava i bez uporišta u moralnim vrijednostima – svemu tome što dugoročno može donijeti samo štete pojedincima i društvu.