Prva „rescripta“ (odredba) odnosi se na muškarce laike zaposlene u Vatikanu koji ubuduće za rođenje djeteta dobivaju tri slobodna plaćena dana koje mogu koristiti odjednom ili po jedan dan u razdoblju do 30 dana nakon rođenja djeteta.

Drugi propis uvodi novi oblik ugovora o radu i to za rad po potrebi. Riječ je o zaposlenicima za određene projekte na određeno vrijeme. Ti se ugovori ograničavaju na najviše 665 radnih dana u pet godina. No, prije sklapanja takvih ugovora potrebno je razjasniti pitanja mirovinskoga prava.

Obje su odredbe nove za Svetu Stolicu. Premda ona pravno često slijedi talijanske zakone, u slučaju plaćenoga roditeljskoga dopusta za očeve Italija je velikodušnija – očevi dobivaju deset plaćenih dana, koje su čak obvezni koristiti, a sljedećih šest mjeseci mogu koristiti godišnji odmor i nastaviti primati 30 posto plaće. No, porodiljski dopust za žene u Vatikanu je velikodušnije reguliran nego u Italiji.