Misna slavlja, uz pjevanje župnih pjevača i vjernika župa osječkih dekanata, predvodili su i propovijedali mladomisnik Antun Nikolić i župni vikar Blaž Jokić, aktualizirajući u promišljanjima uzornu svetost roditelja Blažene Djevice Marije u današnjem vremenu.

Uvodeći u blagdanska misna slavlja vlč. Nikolić naglasio je nakanu sabiranja u zahvali Bogu za naše pretke, molitvi za njih, sebe i za naše obitelji, te u prijepodnevnoj propovijedi razložio kako je „Božje djelovanje u povijesti židovskog naroda vodilo jednomu cilju koji nije bio očit od početka: pripremalo je jedan narod, jednu obitelj, jednu osobu u kojoj će se Utjeloviti Bog, a to je Hram koji je David htio izgraditi…I Bog je izgradio Hram – preko Djevice Marije načinio je tijelo u kojemu će stanovati Sin Božji – Isus Krist, potomak Davidov“.

„Bog je možda i mogao izabrati bilo koju i bilo kakvu ženu za svoju majku. Ali, onda bi on kao čovjek ljubio svoju majku, koju kao Bog ne bi mogao istom ljubavlju ljubiti – budući da ne bi bila sveta. Ovako, Kristova ljubav je ravnomjerna – ljubi kao što dobri čovjek ljubi svoju majku, i ljubi kao što Bog ljubi onu koja je puna milosti. Zato je Bog kroz povijest usmjeravao ljude: Abrahama, Izaka, Jakova, Mojsija, Samuela, Davida i mnoge druge. Oni su pomogli da se jednom rodi dijete koje će biti dostojno primiti Sina Božjega u svoju utrobu. To je Blažena Djevica Marija. Kao posljednji u nizu velikih ljudi, koji su surađivali s tim Božjim planom, su sv. Joakim i sv. Ana – roditelji BDM. Prema predaji oni su, poput Samuelove majke Ane, žarko molili Boga da dobiju dijete. Bog je čuo njihovu molitvu i rodila im se Marija. Ali, Bog je preobilno uslišao tu molitvu – nije dao obično dijete, nego dijete obdareno do tad neviđenom svetošću“, kazao je propovjednik Nikolić te podsjetio kako „slaveći blagdan sv. Joakima i sv. Ane, kojoj je posvećena ova kapelica, mi slavimo ljude koji su surađivali s Bogom i ljubav prema Bogu usadili svome potomstvu“.

„Zahvaljujemo Bogu što vodi povijest čovječanstva, ali zahvaljujemo i što vodi naše osobne, male povijesti. Zahvaljujemo za svoje pretke koji su nam prenijeli vjeru i, većim ili manjim dijelom, zaslužni su što smo danas takvi kakvi jesmo. Zahvalimo za sve dobro, radišnost, učenost, dobrostivost prema ljudima  i vjeru koju su nam predali! Tako se sjećamo svojih pokojnih baka i djedova, prabaka i pradjedova. Vjerujemo li da su na nebu, utječemo im se za zagovor. Ako su, možda, još u čistilištu, prikazujemo ovu misu za njihovo očišćenje. Ukoliko smo, možda, što loše primili od svojih pokojnih predaka, molimo da to milost Božja pročisti, kako ne bismo činili iste grijehe kao oni! Ujedno se i vi trudite oko vaših potomaka, kako bi se za svakog od vas moglo reći: ‘Ovo bijahu ljudi pobožni čija se dobra djela ne zaboravljaju.’ Neka nam u tome sv. Joakim i Ana uvijek budu uzor i zaštitnici“, zaključio je propovjednik vlč. Nikolić.

Vjernici su u Molitvi vjernika zaufano „digli“ srce Bogu da po zagovoru sv. Joakima i Ane pogleda „naše potrebe i naš život učini istinitijim i svetijim“ moleći Boga: „da u Crkvi sačuva i blagoslovi dostojanstvo muža i žene; sve naše obitelji ispuni razumijevanjem i iskrenom ljubavlju; da u našim obiteljima umnoži hrabrost i postojanost u vjeri; da u obiteljima probudi duhovna zvanja; svim pokojnima koji počivaju u sjeni crkve Sv. Ane udijeli vječnu baštinu; te da čuje vapaje i usliši molbe, blagoslovi naše obitelji i dade dobre majke i vjerne supruge ispunjene Svetim Duhom“.

Na kraju misnih slavlja vlč. Antun Nikolić predstavljen je vjernicima koji su doznali da mladomisnik dolazi iz Otoka i krajem kolovoza preuzima dužnost konkatedralnog župnog vikara te je okupljenima udijelio mladomisnički blagoslov. Sadašnji župni vikar Jokić, kojega Osječani pamte po poticajnim propovijedima i pastoralnoj zauzetosti, krajem kolovoza preuzima službu upravitelja župe u Trnavi.

Pribivanje blagdanskoj misi na najstarijem osječkom „Aninu“ groblju (1848.) mnogima je važnije od običnog pohoda počivališta te upisuju mise za pokojne pokopane na Groblju sv. Ane gdje počivaju brojni laici, osječki uglednici, svećenici, redovnici i redovnice. Vjernici su se zadržali u osobnoj molitvi u kapelici sagrađenoj 1870. godine pred oltarnom slikom sv. Ane, Joakima i Marije.