Sveti četvrtak u Ludbregu
Sveti četvrtak u Ludbregu // Foto: Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije
Ludbreg (IKA)
Večernje misno slavlje na „Sveti četvrtak“ 1. rujna u Zavjetnoj kapeli Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu predslavio je umirovljeni biskup Josip Mrzljak uz suslavlje biskupa Bože Radoša i šestorice svećenika te sudjelovanje velikog broja vjernika koji su ispunili prostor Zavjetne kapele i prostor svetišta na otvorenom.
Prije svete mise okupljene je župljane i hodočasnike pozdravio župnik domaćin vlč. Kristijan Stojko koji je podsjetio kako je Sveti četvrtak dan kada je Isus slavio Posljednju večeru sa svojim učenicima, okupio ih je da im pokaže da ih ljubi; oprao im je noge, pozvao ih na služenje, lomio je kruh i pružio im kalež iz kojeg je i on pio. „Okupljeni ovdje ispod relikvije presvete Krvi Kristove uprisutniti ćemo događaj posljednje večere, slaviti Krista živoga, prisutnoga ovdje danas među nama. Želimo ga doživjeti, osjetiti njegovu ljubav koju nam daruje u svetoj Euharistiji, ali i u onim danima nakon Svetog četvrtka, danima muke, smrti, a onda i uskrsnuća“, rekao je vlč. Stojko.
Na početku svoje propovijedi biskup Mrzljak se prisjetio 2011. godine kada je proslavljena 600. obljetnica Ludbreškog čuda, te spomenuo kako takvih euharistijskih čuda ima širom svijeta o čemu govori i izložba Karla Acutisa “Euharistijska čuda diljem svijeta” postavljena u kapelici dvorca Batthyany uoči ovogodišnje proslave Svete nedjelje.
Ta nas čuda, kao i ovo naše Ludbreško trebaju potaknuti da učvrstimo svoju vjeru, da spoznamo najveće čudo od svih, Euharistiju po kojoj nam se Krist svakodnevno daruje, potaknuo je okupljene propovjednik te u nastavku razmatrao nad događajem Posljednje večere promišljajući o dijalogu između Isusa i apostola, njihovoj zbunjenosti, ali i odlučnosti da ostanu iz Isusa jer su ga voljeli. Razmišljali su vjerojatno, rekao je biskup Mrzljak, što znače Isusove riječi „Ovo činite meni na spomen“. Nakon njegove muke i smrti vjerojatno su bili potreseni, zbunjeni, ali okupljeni u dvorani Posljednje večere sjetili su se tih Isusovih riječi i zajedno molili, blagovali kruh i pili vino njemu na spomen. U takvom zajedništvu pridružuje im se uskrsli Isus, čuli smo u evanđelju kako je to bilo s nevjernim Tomom koji nije svojim prijateljima povjerovao kada su mu rekli da su susreli Gospodina, da je živ, tumačio je u nastavku homilije biskup Mrzljak.
„Blaženi koji ne vidješe a vjeruju“ rečenica je kojom Isus pohvaljuje vjeru svih onih koji će povjerovati na Njegovu riječ, koji neće tražiti čuda, a svjedoci smo, nastavio je propovjednik, kako čovjek današnjice teško vjeruje, kako u njemu postoji težnja nešto konkretno doživjeti.
Pozvao je, biskup Mrzljak, sve okupljene da promišljaju o tome što nama euharistija danas govori, što nam ona znači. Moramo izbjeći da nam euharistija bude nešto uobičajeno, da sudjelujemo na svetoj misi iz navike, da ne promišljamo o tom velikom daru Isusove ljubavi i prisutnosti među nama kroz stoljeća.
Crkva živi od euharistijskog zajedništva, u događaju pretvorbe svećenik govori Isusove riječi, u kruhu i vinu Isus dolazi među nas, večeras ovdje, ali i kod svakog slavlja euharistije. Po euharistiji Isus nam daruje svoj mir i govori kao i Tomi „Ne budite nevjerni nego vjerni“, rekao je biskup Mrzljak i zaključio: „Ne trebamo tražiti neke dodatne znakove. Euharistija je čudo koje nam je Isus ostavio i koje snagom Duha Svetoga sve nas okuplja…Želimo da to čudo Euharistije živi u nama i da nam bude pratilac u našem životu, da nam bude ono što je Isus rekao: Ja sam put, istina i život.“
Nakon euharistijskog slavlja relikvija Krvi Kristove u svečanoj je procesiji prenesena u župnu crkvu, te uz Presveti Oltarski Sakrament izložena na štovanje. Biskupi, svećenici i okupljeni vjernici u poklonstvu su pjevali pohvale svetoj Krvi i molitvu Večernje, a nakon toga vlč. Petar Mlakar, ludbreški župnik in solidum predvodio je molitvu Getsemanske ure.