Blaženi Alojzije Stepinac na početku ove propovijedi govori nam kako vjernost do smrti “zaslužuje nagradu obećanu u Knjizi Otkrivenja: “Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života!” (Otk 2, 10)” (Batelja, 2009: 103). Sveti Josip bio je muž urešen svim krjepostima u najvišem stupnju, stoga mu nije nedostajala ni krjepost vjernosti, “koja nuka volju izvršavati obećanja, da čovjek ne mijenja svoga prijašnjeg mišljenja, već da ga provede u djelo. Zato se vjernost u životu očituje na mnogo načina. I Sveto pismo je prepuno krasnih primjera vjernosti iz svih područja ljudskoga života” (Batelja, 2009: 103), piše naš Blaženik i navodi kao primjere mladoga Josipa, sina patrijarha Jakova; Eliezera, slugu Abrahamova; proroka Daniela, Rutu, Suzanu i sl.

“Budući da je krjepost vjernosti toliko hvaljena u Svetom pismu, tko bi se usudio i pomisliti da se njom nije na poseban način oblikovao i sv. Josip, zaručnik Bogorodice i hranitelj Sina Božjega?” (Batelja, 2009: 105), ističe bl. Stepinac i ističe kako je sveti Josip prije svega bio vjeran Bogu, a potom i “svojoj ženidbenoj družici, Presvetoj Djevici Mariji. Oduvijek su sveti oci gledali u njemu krasan primjer bračne vjernosti, koji je do savršenstva ostvario ono od triju dobara braka, koje se zove vjernost. Ne samo da se kod njega ne može ni spomenuti ona tako grozna i ružna mana bračne nevjere, raširena danas kao kuga po svem svijetu, nego je do smrti sačuvao vlastito djevičanstvo i vjerno čuvao Marijino djevičanstvo, na koje su se jedno i drugo obvezali. U svoj povijesti roda ljudskoga ne ćete naći primjera krjeposti vjernosti bračnih drugova tako divno ostvarene kao u sv. Josipu i Mariji” (Batelja, 2009: 105-106).

Nadalje, naš blaženi kardinal napominje kako je sveti Josip bio vjeran i svojoj očinskoj dužnosti prema Isusu. “Drukčije i ne može biti kada se uoči ona silna ljubav, koja je sv. Josipa vezala s Isusom, a o kojoj govori sv. Bernard Sijenski: “Josip je imao prema Kristu pregorljivu ljubav. O kolikom je slatkoćom slušao mališa dok je tepao i njega ocem nazivao! Ljubav koja preobražava, vukla ga je prema njemu kao preslatkom sinu, kojeg mu je preko Duha Svetoga dala Djevica, žena njegova. Osjećaj bola, koji je imao zbog Isusa kada se izgubio, uistinu je pokazao u njemu pravu očinsku ljubav” (Sermo 1. de S. Jos., a. 2., o. 2.)” (Batelja, 2009: 106).”Vjeran je bio sv. Josip svojoj dužnosti kao glavi Svete obitelji. Ta je dužnost znala staviti na njega velike i teške brige i žrtve. Ne treba ništa drugo nego se sjetiti popisa pučanstva, zbog čega je morao s Marijom na daleki put usred zime iz Nazareta u Betlehem. I tu je dužnost vjerno ispunio” (Batelja, 2009: 106), naglašava bl. Stepinac te dodaje kako je sveti Josip bio vjeran i zakonitoj građanskoj i vjerskoj vlasti svoga naroda.

U zaključku ove homilije naš blaženik napominje: “Kako mudro radi sv. Crkva kada nas uči moliti: “Josipe vjerni, moli za nas!” Bog se ne zadovoljava vjernošću od par sati ili dana, nego veli ovako: “Budi vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac života!” Neka nam vjerni sv. Josip isprosi vjernost do groba Bogu, vjernost u svim našim kršćanskim dužnostima!” (Batelja, 2009: 107).