Misno slavlje u sjemenišnoj kapeli predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s ravnateljima sjemeništa i gimnazije te odgojiteljima sjemeništa.

„Današnja svetkovina zajednička je radost naše Crkve jer anđelov pozdrav upućen Mariji – upućen je i svima nama. Blagdan je ovo Božje ljubavi, milosti, radosti koja je po snazi Duha Svetoga Marijinim prihvaćanjem postala naša milost, radost, spasenje. Vječna Riječ uzela je tijelo u Marijinu krilu i postala naš Spasitelj“, kazao je na početku misnoga slavlja ravnatelj gimnazije don Josip Dukić.

Nadbiskup Barišić je u pozdravnom govoru podsjetio da je na ovaj datum prije 321 godinu nadbiskup Stjepan Cosmi osnovao ovo Nadbiskupsko sjemenište koje je iznjedrilo brojne velikane uma i duha. U tom je svjetlu pozvao nazočne da budu prenositelji Božjega Duha, Božje ljubavi i radosti poput Blažene Djevice Marije na što nas i poziva svetkovina Gospodinova Navještenja.

Svoju je homiliju don Mato Brečić, duhovnik sjemeništaraca, započeo govorom o Marijinoj poniznosti naglasivši da Marija nije bila ponizna ne bi mogla biti ono što jest. Ona je mogla „podnijeti težinu ove objave jer se ne savija nad samom sobom. Nije zagledana u sebe, njeno je unutarnje oko uvijek usmjereno prema Bogu“. Marija je dana Crkvi da po njoj stignemo k Bogu, nastavio je Brečić, „jer te On u njoj čini malenim, radeći na tome da isprazniš sebe samoga. Marija je sva usmjerena na Boga. Ne postoji za sebe. To je stvorenje potpuno prazno sobom. Mogli bismo ju moliti: ‘Zdravo Marijo, prazna sobom, Gospodin je s tobom’. Zato kada molimo Djevicu Mariju, trenutačno ulazimo u odnos s Kristom, jer ona nema ništa drugo osim Krista. Sv. Ljudevit Montfortski rekao je: ‘Ja kažem: Marija, Marija kaže: Isus.’ Kada molimo Mariju, ona nam ne odgovara: ‘Hvala što si me molio, vidjet ću što mogu učiniti za tebe.’ Ne zaboravimo, kada molimo Mariju, već smo pred Kristom, jer sve što ona ima – jest Krist!“.

U nastavku je kroz Marijin primjer, ali i primjer Male Terezije i apostola Petra govorio o vjeri i povjerenju u Boga. Tako je naglasio da je Petar hodao po površini mora dok je imao povjerenja u Boga čim je posumnjao počeo je tonuti. „Kada je počeo tonuti, mislio je da su problem valovi i uznemireno more. No, problem je bilo povjerenje. Ovo se dogodi i nama: krećemo velikodušno, u svećeništvo, brak, na fakultet, u život. Zatim zapuše suprotan vjetar, počinjemo sumnjati, počinjemo se pouzdavati u sebe, i onda tonemo. Zadaća đavla je ta da nas uvjeri da poteškoće imaju vanjski uzrok: nadređeni koji te više ne razumije, roditelj koji ti ne da disati, zajednica koja te razočara. No, problem je što ti više nemaš povjerenja u Boga, u njegovu providnost, u njegovu dobrotu“, kazao je don Mato zaključivši da ni Marija nije razumjela što se događa, ali je njena reakcija bila „dati prednost Bogu, prepustiti se, imati povjerenja u njegovu dobrotu. ‘Fiat. Neka mi bude po tvojoj riječi’“.

Na kraju propovijedi osvrnuo se na život u sjemeništu ili u obitelji istaknuvši da smisao nije u tome da bi nam se udovoljavalo, već da bismo postali „ljudi zadovoljni u Bogu, poput Marije. Toliko puta ne znati više ništa i znati da trebamo ići dalje, a da ne razumijemo. To je naš križ, ili bolje: to je naše križanje, raskrsnica. To je kritična situacija koja nam otkriva je li nam ili nije dovoljno biti s Gospodinom da bismo bili radosni: naime svaki put kad sam nezadovoljan, nezadovoljan sam Bogom koji me je, kako mi se čini, doveo u situaciju koja nije dobra za mene. I svaki put kada izbije nekakva poteškoća koju ne prihvaćam – to je moj sukob s Bogom, i moram imati hrabrosti ići izravno Njemu, jer u konačnici problem je povjerenja u Njega, sumnja u Njegovu dobrotu“.

Na kraju svečanoga bogoslužja ravnatelj sjemeništa dr. don Eduard Punda uputio je riječ zahvale predvoditelju slavlja te je prenio čestitke nadbiskupa mons. Mate Uzinića i don Jure Vrdoljaka, koji su na poseban način srcem vezani uz splitsko sjemenište. Za vrijeme mise na harmoniju je svirao sjemeništarac Ante Čuić.

Nadbiskupijska klasična gimnazija „Don Frane Bulić“ danas ima 169 učenika/učenica, od toga 10 sjemeništaraca (2 Dubrovačke biskupije i 8 Splitsko-makarske nadbiskupije) i 1 jedan kandidat za dominikance te oko 30 djelatnika.

Ni ove godine zbog epidemiološke situacije Dan škole nije proslavljen kako je to običaj – malonogometnim međurazrednim turnirom, svečanom misom na kojoj sudjeluju svi učenici i djelatnici, zajedničkim ručkom i svečanom akademijom na kojoj uz izvedbu školskog zbora bude upriličena i dramska predstava gimnazijalaca pod vodstvom don Vedrana Torića, prefekta sjemeništaraca.