U koncelebraciji bili su kancelar i tajnik preč. Mišel Grgurić, domaći župnik preč. Mario Vazgeč, a asistirali su đakoni Josip Tomljanović i Mario Kralj, bogoslovi Domagoj Tujmer i Bruno Lovaković, sjemeništarac Marko Butković. Na početku su biskupa uime svih krizmanika i njihovih obitelji pozdravili krizmanica i krizmanik i darovali mu buket cvijeća.

Biskup je u propovijedi istaknuo važnost Duha Svetoga, jer po njemu u čovjeka ulazi Božji život. To svjedoči Knjiga Postanka (2,7) ističući da se čovjek po smrti vraća u prah od kojeg je načinjen. To je sudbina svih: i bogatih i siromašnih i velikih i malih i moćnih i jadnih. To se može gledati i i kao izričaj pune pravednosti: u toj smrtnoj nemoći svi su jednaki, svi su isti, bez obzira na to što neki imaju sprovodni ispraćaj s planetarnim počastima. Ali i oni idu na isto mjesto kamo ide i sirotinja pokopana u neke zajedničke grobnice i bez ikakvog ispraćaja.

Tu istinu liturgija nam posvješćuje na početku korizme, na Čistu srijedu, obredom pepeljenja kada se mogu čuti riječi: ‘Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.’ Zaista je važno da nikada ne izgubimo iz motrišta ovu istinu, rekao je biskup, upozorivši da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, ali čovjek nije Bog, niti smije pretendirati zauzeti mjesto Boga. Međutim, u stvaranju istaknuta je i druga stvarnost čovjeka da je Bog, samo njemu, između svih stvorenih bića, udahnuo svoga Duha, po kojem on ulazi u Božji život, postaje, kako piše Biblija, ‘živa duša’ ili slika Božja. Čovjek se vraća u prah kada ovaj Božji duh iz njega iziđe. Stoga se, za onoga tko je umro govori da je „izdahnuo“, tj. ostao bez daha života, rekao je biskup Križić.

Ponovio je da bez Duha Božjeg čovjek nema života. No, moguće je da se čovjek osiromaši Božjim duhom do te mjere i nastavlja živjeti vegetirajući. Fizički čovjek nije mrtav, ali je prazan životom. Žalosno je susresti mlade osobe praznog života, a još su na početku života. Posižu za opijatima jer osjećaju da njihov život nema smisla, jer se nisu znali nositi s nekim životnim neuspjesima i problemima. To je bježanje od života, biranje smrti kao životno rješenje. Ljudi, posebno mladi, uvjere sami sebe da iz nekih problema nema izlaza. Onda smrt malo-pomalo osvaja njihov život. Evo ovdje nenadomjestive uloge Duha Svetoga koga Isus zove Braniteljem, snagom i svjetlom. Isus, znajući s kakvim se sve poteškoćama čovjek mora hrvati, jamči učenicima da ih neće ostaviti kao siročad nego će poslati Duha Branitelja koji će s njima ostati zauvijek.

U Posljednici se sažeto opisuje značenje Duha Svetoga u životu kršćanina, rekao je biskup, istaknuvši neke od zaziva. Krizmanike je pozvao: „Nemojte izgubiti kontakt s Božjim Duhom, napose kroz molitvu. Dopustite Duhu Svetom da upravlja vašim životima jer to je jamstvo da nećete ostati bez života. To ne znači da u životu nećete imati nikakvih poteškoća, to nije realno, nego nećete imati takvih poteškoća koje s Bogom nećete moći pobijediti. … Neka Duh Sveti koga ćete na poseban način primiti u sakramentu potvrde, trajno prebiva u srcima vašim, neka bude svjetlo u važim životnim izborima, i snaga na vašem životnom putu, da ostanete svjedoci vjere i praktični vjernici“.

Nakon propovijedi i obnove Krsnog zavjeta slijedila je krizma. Na kraju su krizmanica i krizmanik zahvalili svima koji su pridonijeli slavlju, posebno roditeljima, svojim obiteljima, kumovima, svima je također zahvalio i župnik preč. Vazgeč, a potom i biskup Križić te je čestitao krizmanici i pozvao obitelji na svakodnevnu molitvu koja jedina može obnoviti pojedince i narod.

Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom i uz orguljsku pratnju Franje Puškarića.