Koncelebrirala su sedmorica svećenika: vlč. Dragutin Kučan, vlč. Antun Motočić, vlč. Blaž Bartol, fra Ratko Radišić, vlč. Dragutin Gereci, vlč. Marko Domiter i vlč. Leonardo Šardi, a u asistenciji je sudjelovao bogoslov Luka Žeželj. Nakon kratkog pozdrava biskupu i okupljenim vjernicima vlč. Antuna Motočića, dosadašnjeg misnika bistričkog Karmela, vjernike je u euharistijsko slavlje uveo mons. Radoš:

„Drage sestre karmelićanke! Mi smo danas došli ovdje: svećenici, časne sestre, vjernici, da zajedno s vama proslavimo Gospu Karmelsku. Želimo se i mi uspeti na ovo brdo Karmel. Kažu da je to brdo ljepote, cvijeća i mirisa. Najljepši je cvijet Karmela svakako je Blažena Djevica Marija. Želimo svoje oko zaustaviti na toj ljepoti i mirisati ono što ona u sebi nosi, a to je Bog. Miriše Bogom. Na trenutak ćemo zastati. Najprije ćemo staviti svoj pogled na sebe. Znamo da nismo lijepi kao ona, i da ne mirišemo potpuno Bogom. Ali Bog je moćan i on nas može obući u nevinost i dati nam miris koji je jedino od Boga. To je miris života, to je miris koji dolazi od Boga. Miris ljubavi…“.

U propovijedi mons. Radoš povezao je biblijska čitanja i njihovu poruku za naše vrijeme i konkretne životne situacije. Osobito je kod lika proroka Ilije uočio bitnu karakteristiku ljudi ondašnjeg i današnjeg vremena: „Živimo dobro, prilično dobro. Mislimo da sve možemo kupiti, i najbolje je imati i Boga koga možemo kupiti i potkupiti kad nešto trebamo. Od njega možemo zatražiti, dati mu neku žrtvu, žrtvicu, i on će nam to dati; i mirno, dobro živimo.“ „Često puta je jednostavnije dati nešto Bogu i imati jednu distancu od njega, nego pouzdati se cijelim životom u Boga. Ako se na njega naslonimo, on je onaj po kome stojimo. Ako se naslonimo a nemamo vjere možemo pasti. Možemo i propasti. … Nije potrebno kupovati darove od Boga jer ih on daje besplatno.“

Nastavljajući dalje razlaganje o Iliji i oblačiću u kojem je Crkva oduvijek gledala sliku Blažene Djevice Marije, mons. Radoš je istaknuo: „Jedan mali oblak negdje u daljini.. Je li to slika jednog oblaka koji nosi plodnost zemlje? Je li to slika one koju mi danas slavimo; koja je oblak Božji, koji u sebi nosi plodnost, nosi kišu, nosi Boga koji je plodnost života? Iz toga malog oblaka razvit će se plodnost zemlje. Donijet će plod svoje utrobe, plod Riječi Božje. Donijet će Riječ Božju na koju se otvara i zatvara nebo. Nebo se otvara jer dolazi jedan oblak. Oblak u Starom zavjetu uvijek je slika Boga koji je nevidljiv, a opet tako prisutan i tako stvaran. … Oblak je slika Božje prisutnosti. Tamo gdje pada Njegova sjena, tamo je šator sastanka“.

Sa gore Karmela svojim razlaganjem mons. Radoš jednostavno je prešao na goru Kalvarije: „Upravo pod tom gorom danas je Marija. Možemo li zamisliti tu ljepotu? Ili tu težinu života, križ? Umiranje Sina Božjega? Može li se u tome vidjeti nešto lijepo? Ova gora je najljepša gora. … To je gora posvemašnje Božje ljubavi. Tu je cvijet Božje ljubavi donio svoj plod. Krist na križu na ovoj gori, na ovome stablu, donosi plodove života. Izlijeva i Krv i Vodu, jednu novu vodu, novo stvaranje. Slika našega krštenja. Tu teče novi izvor, iz boka Isusovog. Iz njegove ljubavi, iz ljubavi Boga kojega ne treba kupiti niti se može kupiti; koji je pun milosti i milosrđa za one koji se na njega oslone cijelim životom. Pod križem je njegova majka, koja ima iskustvo Duha Svetoga, koja ima iskustvo Boga koji u njoj raste.“

Rastumačivši čitanja mons. Radoš uputio je svoju poruku prisutnim vjernicima: „Draga braćo i sestre, mi smo danas u Karmelu kod žena koje su poput Ilije, u našem vremenu… koje svojim životom i primjerom pokazuju da ne kupuju i ne trguju, nego se cijelim životom Bogu predaju. One su propovjednici takvoga Boga, jedinoga Boga. Žive od vjere. Žive u vjeri. Naviještaju vjeru u Boga koji je samo milosrđe. Naslanjaju se cijelim životom na njega. I one su znak našega vremena..“ Potaknuo je sestre da i dalje mole za svećenike i za potrebe našega vremena, a vjernike laike da mole za sestre kako bi autentično živjele ono na što su pozvane. Naposljetku je pozvao sve prisutne da svojim životom mirišu onim cvijetom koji je karmelski cvijet, mirisom Evanđelja, da ga šire po svijetu, te da na taj način svjedoče Boga koji je jedan jedini Bog: Onaj koji otvara i zatvara nebo, koji daje kišu i daje život. Bog s kojim se ne trebamo kockati, već ući u njegovu kuću u kojoj smo sinovi i kćeri, baštinici jednog Oca.

Nakon završetka misnog slavlja vjernici koji su to željeli imali su priliku za oblačenje karmelskog škapulara. Obred oblačenja predvodio je vlč. Dragutin Gereci.

Jutarnju misu na čast Gospi Karmelskoj predslavio je fra Ratko Radišić, OFM. U trodnevnoj pripravi za svetkovinu ove godine su sudjelovali vlč. Marko Pintarić 13. srpnja, vlč. Krešimir Babić 14. srpnja te vlč. Dragutin Kučan 15. srpnja.