Proslava svetkovine započela je Obredom preminuća serafskog oca Franje i slavljem mise koje je u nedjelju navečer predvodio biskup Apostolskog vikarijata San Ramón u Peruu Gerard Žerdin.

Biskup Žerdin je u homiliji istaknuo da je sv. Franjo ponizno nosio stigme koje je primio od Raspetoga. Podsjetivši da je Papa uzeo ime Franjo, iako dolazi iz isusovačke zajednice, istaknuo je da franjevci, karmelićani, isusovci ili bilo koja druga zajednica, svi imaju isti cilj: ići prema Gospodinu i zaslužiti ulazak u nebo.

Na samu svetkovinu Asiškog Siromaška slavljene su četiri mise, a svečanu večernju misu predslavio je župnik iz Mačkovca vlč. Anđelko Košćak.

U propovijedi se osvrnuo na Franjin život i na djela koja je za života činio. Posebno je spomenuo Franjin susret s gubavcem i potaknuo sve nazočne, da se poput sv. Franje, moraju poniziti i prići „gubavcu“ jer ga jedino na taj način istinski mogu ljubiti, jer se prima upravo kada se daje.

Vlč. Košćak osvrnuo se i na druga Franjina djela i htio je ukazati da sv. Franjo nikad nije uzimao sebi zasluge, nego sve što je činio uvijek je činio Bogu na slavu. Uspio je ukrotiti vuka upravo jer je iz njega zračila Božja ljubav koju je on bezuvjetno poklanjao svim živim bićima. „Malen i ponizan, sv. Franjo je jako lijep primjer kojeg bismo svi mi morali nasljedovati i na taj način ići prema Gospodinu“, zaključio je vlč. Košćak.

Misu su suslavili svećenici iz sva tri međimurska deekanata. U slavlju su uz ostale vjernike sudjelovali članovi Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži.

Franjevačkoj svetkovini prethodila je trodnevna duhovna priprava od petka 1. do nedjelje 3. listopada, koju su predvodili braća franjevci.