Svečanu misu, uz koncelebraciju ostalih franjevaca HKM-a Beč, predvodio je duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda fra Radovan Ćorić. 

U propovijedi je spomenuo da pred svetim Franjom ni nakon osam stoljeća nitko ne može ostati ravnodušan. Ako se, poput Franje, predamo Božjem vodstvu, on će i iz nas izvući ono najbolje i on će nam i privesti ljude, koji će ići s nama. Franjo svoje sljedbenike naziva braćom, jer prepoznaje u svakome od njih dar Božji, kojega nije birao nego primio, te je stoga i mogao predati braći svoje djelo da ga oni nakon njegove smrti slijede sve do danas. 

Nakon homilije uslijedio je obred obnove zavjeta članova Franjevačkog svjetovnog reda. 

Trodnevnicu uoči svetkovine su predvodili oci franjevci, a sastojala se od molitve franjevačke krunice i svete mise, klanjanja te prilike za sakrament ispovijedi. Svečano pjevanje animirali su mješoviti misijski zbor i zbor mladih. 

Prvoga dana trodnevnicu je predvodio fra Darko Grmača, duhovni asistent Franjevečke mladeži. U prigodnoj propovijedi fra Darko se dotaknuo nedjeljnih čitanja te govorio o Opomenama svetog Franje u kojima Franjo potiče braću na promjenu onoga gdje su slabi. Opomena nije prilika da drugom kažemo da smo mi bolji od njega, nego je opomena bratski poticaj nošen ljubavlju i podržavanjem drugoga. 

Fra Darko je pozvao vjernike da se ugledaju na poniznost serafskog oca Franje koji se poniznosti učio od Onoga za kojeg drugo čitanje ove nedjelje kaže da je „…bio poslušan do smrti, smrti na križu.“Zato ga Bog preuzvisi i darova mu Ime, Ime nad svakim imenom.“ Ponizno priznati grijeh, slabost i zatražiti Božju pomoć i oprost, ali i zahvaliti za primljena dobra, to je ono što bismo trebali naučiti od svetoga Franje. Nakon misnoga slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje, u kojem su vjernici, predvođeni fra Darkom, molili po uzoru svetoga Franje i nedjeljnoga evanđelja, da budu treći sin, ponizan i poslušan Bogu, jer Bog traži upravo poniznost, a spreman je osnažiti i poduprijeti svako dobro djelo. 

Drugi dan misno slavlje predvodio je voditelj misije, fra Josip Koren, koji je povezao lik svetoga Franje sa spomendanom Anđela čuvara. Kako je sveti Franjo povezan s anđelima? Sveti je Franjo koncem 1224. godine na brdu La Verna doživio posebno viđenje. Jedan od Serafa, anđela sa šest krila, jer s dva krila sakrivaju lice, s dva krila noge, a s dva krila lete, doletio je do siromaška iz Asiza i utisnuo mu stigme, znakove rana Raspetoga, koje su znak za osobitu blizinu između dotične duše i Boga. Fra Josip je podsjetio da je Franjo tada molio za dvije milosti, koje bismo i mi trebali tražiti: prva je bila milost, čije uslišanje je Franjo doživio već na zemlji i to upravo u spomenutom trenutku, a to je da upozna boli, koje je Spasitelj podnio za nas na križu. Druga milost, za koju je sveti Franjo tada molio, je da može ljubiti braću onom ljubavlju, kojom Krist ljubi nas. I mi trebamo upravo prihvaćati ljude kao braću. Tu ima i onih, s kojima smo rado, koji nas vesele, a ima i onih, koji su nam teški. Trebamo i jedne i druge ljubiti, jer i Bog ljubi svakoga.

Treću večer trodnevne priprave slavio se obred preminuća svetog oca Franje uz misu. Obrede je predvodio fra Radovan Ćorić, duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda. Nakon obreda uslijedila je misa, koju je predslavio fra Marko Vuković uz sudjelovanje ostalih trojice franjevaca iz Misije. Fra Marko je upozorio da je Franjo prije obraćenja imao naizgled sve, ali nije bio sretan, jer nije imao Boga. I u jednom trenutku Franjo je krenuo na put za Bogom, kojega nije odmah potpuno razumio, pa kad je čuo poziv: „Idi i popravi moju Crkvu!“ najprije je popravljao crkvice, a tek kasnije je shvatio da je Bog od njega tražio popravak žive Crkve, zajednice vjernika. Franjo hrabri braću i moli za njihovu ustrajnost i svojim načinom je privukao mnoge mladiće i djevojke i to čini i do danas.