Misu su suslavili brojni svećenici, među kojima su bili i generalni vikar Tomislav Subotičanec te katedralni župnik Krešimir Mateša. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod stručnim ravnanjem profesorice Jelene Mikulandre, uz orguljašku pratnju Nikole Lovrića Caparina.

Biskup Rogić je u homiliji promišljao o višestrukom značenju proslave svetog Jakova, smještajući je u kontekst tekuće godine velikih jubileja. Ovu 2025. godinu, koja označava 2025. godišnjicu Kristova rođenja, nazvao je svetom i oprosnom godinom, naglašavajući iznimnu priliku koju Crkva nudi za potpuni oprost. Pozvao je vjernike na temeljitu pripravu kroz skrušenu ispovijed, aktivno sudjelovanje u misi i pričesti, molitvu Vjerovanja te molitve po nakanama pape Lava XIV. „Svetišta kao mjesta i svetkovine kao vrijeme uvijek su bili prilika za pomiriti se s Bogom, zadobiti oproštenje i priliku novog početka, osjetiti Božje milosrđe“, istaknuo je biskup, pojašnjavajući da sam naziv „proštenja“ potječe od dobivanja oprosta, bilo za žive ili za pokojne.

Nastavljajući homiliju, osvrnuo se na pastoralno pismo biskupa u Jubilejskoj godini, naslovljeno „Na kršćanskim temeljima – u zajedništvu Crkve – biti hodočasnici nade“. Detaljno je pojasnio što obuhvaćaju kršćanski temelji rekavši da oni potječu iz obitelji, župne zajednice, biskupije te vlastitog naroda i domovine. „Temelji – na tome se gradi vjera i međuljudski odnosi, određuje životni pravac i cilj – kuda želim stići? U radost, u Božju blizinu, vječni život na koji me Krist svojim uskrsnućem pozvao“, poručio je vjernicima, naglašavajući usmjerenost prema konačnom cilju ljudskog postojanja.

Potaknuo je nazočne na aktivno otkrivanje novih znakova nade, ne samo iskustvom vjere i zajedništva oko oltara, već i u svakodnevnom životu: u poslu, nevoljama, zajedničkim pothvatima i bratskom druženju. „Tada zapravo postajemo znakovi nade onima koji Boga traže, koji smisao traže, koji ljepotu života traže. To je zadaća kršćanina, pružiti drugima razlog nade koji nas nosi kroz život“, istaknuo je šibenski biskup.

Nadalje je rekao da svetkovina sv. Jakova progovara vjernicima na više načina. „Govori nam Božja riječ, govori nam ove velebna katedrala koja plijeni svojom ljepotom i izaziva divljenje. Govori nam tradicija vjere u koju smo uronjeni, koju smo od svojih predaka primili ondje gdje nas je Gospod htio i na život pozvao. Govori nam i vlastito srce koje traži Gospodina, susret s njim i uvijek novu, obnovljenu životnu snagu za vedriji i radosniji korak naprijed, ono Božje znanje i razboritost da nas vodi kroz kušnje našega vremena“, kazao je.

Biskup je istaknuo lik svetog Jakova, sina Zebedejeva i brata Ivana evanđelista, kojeg je Isus osobno pozvao da ga slijedi, citirajući Matejevo evanđelje: „Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim.“ Naglasio je Jakovljevu potpunu vjernost Kristu do samog kraja, što je zapečaćeno mučeničkom krvlju, kako svjedoče Djela apostolska.

Podsjetio je na usporedbu apostola Pavla o blagu mudrosti Božje pohranjenom u čovjeku kao u glinenu posudu – krhku i lako lomljivu. „Sveti Jakov svjedoči o krhkosti ljudskog bića, ali istovremeno i o snazi koja od Boga dolazi da se bude dosljedan u svjedočenju i podnošenju mučeništva. On postaje živi odraz riječi Pisma: ‘U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni – uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje. Život Isusov je ljubav, žrtva, križ i uskrsnuće. To sveti Jakov i danas, nakon 2000 godina svjedoči“, kazao je biskup Rogić.

Naglasio je da je čovjek glinena posuda i stoga mu je potreban oprez, mudrost i razboritost, a nadasve svijest o vlastitoj ranjivosti i malenosti. „Toga će i sveti Jakov postati svjestan kroz kušnje kroz koje su apostoli morali proći. Još na vratima dvorane posljednje večere majka sinova Zebedejevih vuče Isusa za rukav i pita prva mjesta u Isusovu kraljevstvu za svoje sinove. Naljutit će se i ostala desetorica. Izbit će svađa. A Isus umiruje i poučava. Poziva na služenje. On, Sin Božji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Ušao je u našu povijest, u našu tjelesnost, uzeo na se svo breme čovjeka da nam pokaže kako ga nositi i da svojom žrtvom ispravi naše pogreške, okaje naše grijehe, vrati nas Ocu nebeskom. Za to svjedočanstvo sv. Jakov i apostoli živjet će i dati svoje živote“, poručio je te pozvao vjernike da ne zaborave djela Božja i kušnje kroz koje su prošli znajući da Krist svojih ne ostavlja.

Zaključio je kako će sveti Jakov i apostoli, snagom Duha Božjega primljenom po uskrsnuću, slijediti Kristove stope, piti njegov kalež i dijeliti njegovu sudbinu služenja i žrtve. „Neće iznevjeriti svoga Spasitelja i Božju ljubav, nego će mijenjati svoje stavove, ne razmišljati više logikom ovoga svijeta, nego će prihvatiti ‘logiku’ – blaženstva Kraljevstva Božjega. A mi? Kojom ćemo logikom živjeti, koja ćemo pravila usvojiti?“, upitao je dodajući da je apostole i svetog Jakova nosila snaga vjere u Božju pobjedu ljubavi i dobrote, što im je omogućilo da nadvladaju apsurde mržnje i zla, vjerujući da zlo i nevolje imaju svoj kraj, a vječni život s Bogom ostaje zauvijek.

Homiliju je zaključio molitvom sv. Jakovu za sve vjernike Šibenske biskupije.

Na kraju slavlja, biskup Rogić uputio je riječi zahvale svemogućem Bogu, sv. Jakovu, najbližim suradnicima, svećenicima, umirovljenom biskupu, pjevačima, voditeljici zbora i orguljašu, bratimima, bogoslovu i ministrantima, časnim sestrama. „Zahvaljujem svima koji me molitvom prate. Ostajemo ujedinjeni i povezani u molitvi. Jedno veliko i iskreno − hvala! Dobri Bog neka svakome uzvrati svojim milostima, darovima nebeskim i neka uvijek – kao i toliko puta do sada – providi i pošalje svoju pomoć da se iz nevolje izađe, da se rješenje pronađe i da On, koji je svemogući Bog, sve okrene na dobro. Vjernički puče šibenski, rastimo zajedno u vjeri i pouzdanju u Božju svemoć, milosrđe, vodstvo i pomoć. Preporučam se u vaše molitve i molitvom uzvraćam svakog dana. Na Spasitelja našega Isusa Krista se oslanjamo, ne u svoje snage. Neka bude ‘sve i u svemu Krist!’“, zaključio je biskup Rogić na svetkovinu sv. Jakova u šibenskoj katedrali.