U svojoj homiliji preč. Hačko rekao je da je Gospodin u Svetom pismu mnogim velikanima progovorio u snu povezujući to s evanđeljem svetkovine sv. Josipa (usp. Mt 1,16.18-21.24a).

„Tako se u snu Gospodin javlja i Abrahamu i Jakovu i Salomonu, mudracima s Istoka, ali svetome Josipu i to u tri trenutka: prigodom navještenja da će Marija roditi Sina, a on će mu nadjenuti ime Isus te prije i nakon bijega u Egipat”, rekao je preč Hačko i nadodao da „iako je sv. Josip u tim snovima proživljavao na neki način muke i tjeskobe nije se zaboravio nadati, nije se bojao sanjati. Tko zna koliko je još puta sveti Josip usnuo neki lijepi san te tako postigao neko dobročinstvo za članove svoje obitelji u kojoj nam se daje divan uzor obiteljskih kreposti i uzajamne ljubavi”.

Okupljeni narod preč. Hačko potaknuo je da mašta i sanja kako bi se jednog dana iz ovoga zemaljskog sna probudili u nebeskoj stvarnosti.

Homiliju je zaključio riječima blaženog Alojzija Stepinca: „Naučimo se zato ne samo na današnji dan, nego čitav naš život, svaki dan barem kratkom molitvom zazvati u pomoć svetoga Josipa u našim brigama i nevoljama, bilo duše bilo tijela. Budite uvjereni da ga nećete uzalud zazivati, samo molite redom koji je označio Krist: Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, a sve ostalo će vam se dodati“.