Središnjoj proslavi prethodila je bogata trodnevnica, a na samu svetkovinu u župi su slavljene dvije jutarnje mise te popodnevna svečana kojoj je prethodila procesija po mjestu. Procesiju je molitvama kardinala Franje Kuharića animirao prof. dr. don Ante Mateljan, a, sudjelovali su brojni svećenici, župni zbor, predstavnici policije, dugorački vatrogasci, Garda svetog Josipa, mjesne vlasti, djeca u narodnim nošnjama i brojni vjernici.

Koncelebrirano misno slavlje predvodio je prof. dr. fra Domagoj Runje, koji je u propovijedi kazao kako se „uz svetog Josipa, više nego uz bilo kojega drugoga sveca, veže upravo zaštite.“ Zaštitnik je Crkve, zaštitnik je mnogih udruženja i organizacija, zaštitnik mnogih zemalja i država – Slovenije, Austrije, Belgije, Vatikana kao države, i naravno – Hrvatske, rekao je fra Domagoj i u razmišljanju se zaustavio na činjenici da se sveti Josip u Svetome pismu prikazuje isključivo kao zaštitnik života te istaknuo tri momenta na kojima se to na poseban način vidi.

Govoreći o prvom momentu, kazao je: „Čuli smo u Matejevu evanđelju kako je Josip saznao da je Marija trudna, a on je znao da to nije njegovo dijete. Možemo zamisliti kako mu je bilo. Sigurno Josipu nije palo na pamet da je Marija začela po Duhu Svetome, nego je vjerojatno bila s nekim drugim. Nije bilo lako prihvatiti Mariju kao takvu, a ni dijete. Unatoč svemu, Josipu je bilo jasno da mora zaštiti život i majke i djeteta, bez obzira kako je to dijete začeto. Josip je, umjesto da je optuži pa da bude kamenovana po Mojsijevu zakonu zbog preljuba, odlučio da je potajice napusti, što drugim riječima znači da na sebe uzima tu sramotu, da ljudi misle da je on napustio svoju zaručnicu, kako se to znalo događati. Tada mu se u snu objavljuje anđeo i kazuje mu istinu. Da nije bilo Josipa, Isus se ne bi rodio, jer je Josip svojim postupkom učinio da se to dijete rodi.“

Prema riječima fra Domagoja, drugi moment po kojemu se vidi kako je Josip zaštitnik života jest događaj koji mi obično nazivamo bijeg u Egipat. „Taj bijeg u Egipat nije neki kukavički bijeg, nego je to događaj u kojemu sveti Josip štiti život sada već rođenoga djeteta kojega zli kralj Herod želi pogubiti, pa tako ubija sve Isusove vršnjake jer njemu to dijete smeta“, pojasnio je. Tumačeći kako Sveto pismo kaže da se nakon izvjesnog vremena Sveta obitelj vraća, fra Domagoj je istaknuo taj povratak u kontekstu hrvatskih iseljenika: „Mnogi su otišli iz Hrvatske iz ovih ili onih razloga i ono što bismo trebali moliti svetoga Josipa jest da se vrate u domovinu. On je otišao u Egipat da zaštiti život, ali se vratio. I da se nije vratio ne bi Isus ispunio ono za što je poslan na zemlju.“

„Treći moment, kojega ne nalazimo izričito u Svetome pismu, ali kojega Crkva od svojih početaka naglašava, je da je Josip zaštitnik dobre smrti. Nakon što Isus počinje svoje javno djelovanje, Josip se više ne spominje, iz čega Crkva izvlači zaključak da je preminuo s ovoga svijeta prije toga, ali svakako u društvu s Isusom i Marijom. I to je čežnja svakoga pravoga kršćanina da ode s ovoga svijeta u tom društvu, baš kao što molimo u Zdravo Mariji – ‘moli za nas sada i na času smrti naše, amen.’ A u središtu te molitve je ime Isus. Zašto zaštitnik dobre smrti? Smrt za nas vjernike nije prestanak života nego je samo prelazak u jedan novi život koji nam je Isus pripravio svojim uskrsnućem“, zaključio je fra Domagoj.

Na kraju mise župnik don Božo Ćubelić čestitao je svetkovinu sv. Josipa, a posebno onima koji nose njegovo ime. Zahvalio je Bogu na predivnom danu i svima koji su pomogli da proslava bude svečana.