Slavljeno je šest misa, a središnju je predslavio upravitelj svetišta u Vepricu don Mijo Šurlin.

Tijekom molitve ispred relikvijara sv. Nikole, vlč. Bilandžić rekao je da je po toj relikviji sv. Nikola postao, na neki način, više prisutan u životima vjernika, te su pozvani još više čuvati živu uspomenu na nebeskog zaštitnika koji – neka bude nadahnuće i poticaj na putu vjere i nošenja životnih odgovornosti. Zazvao je zagovor sv. Nikole kod Boga, između ostaloga da se skrate dani iskušenja epidemije, a da kušnje učvrste vjeru i pouzdanje u Božju dobrotu i svijest – da je sve u ruci Božjoj, da providnost vodi čudesnim Božjim putovima spasenja.

Drevna kršćanska predaja o sv. Nikoli govori da je sv. Nikola u 4. stoljeću bio biskup u Mirni – današnjoj Turskoj, da je bio ispovjedalac vjere, veliki čudotvorac i još štošta toga. Između tolikih čuda koja mu se pripisuju, dva su, koja su najviše obilježila proslavu sv. Nikole. Prvo, uskrisio je tri mališana skuhana u soli, a poslije, nakon 12. stoljeća, vezano uz to, uvriježio se običaj da sveti Nikola na uočnicu svoga blagdana dariva djecu. Drugo, sv. Nikola je spasio tri mornara iz brodoloma, pojasnio je vlč. Šurlin u homiliji.

Nitko nije izuzet da od Boga primi dar – kao što je to učinio sv. Nikola i da u svom životu otkrije vrijednost bogatstva onoga što je primio. Za taj dar, možemo reći da je dragocjen poklon paket, kojega većina nas kršćana nikad nije do kraja raspakirala i otkrila što se sve u njemu nalazi – što smo primili na krštenju, no, njega nam nije donio sveti Nikola kao dar, nego smo ga svi po rukama primili na svome krštenju. I sv. Nikola ga je primio na svome krštenju, samo što ga je on uspio do kraja otvoriti, u vjeri prihvatiti i tako dopustiti da se umnoži u njegovu životu, naglasio je propovjednik.

„Ako pogledamo život nas kršćana, nije baš da nas u zadnje vrijeme resi neustrašivost, radost i zajedništvo u odnosu na druge – što bi trebalo biti – jer drugi nemaju ovaj dar kojega smo mi primili! Ne znam jesmo li baš prepoznatljivi po ovim darovima za razliku od drugih s kojima živimo? Unatoč svemu materijalnomu za kojim hlepimo i postižemo, često smo puni straha, sumnje, međusobnih podjela, raskola, koji su se uvukli u brak, obitelj, društvo, pa i samu Crkvu, posvuda!O tome svjedoči toliko kukanja, gunđanja, traženja krivaca, osuđivanja… Odakle to onima koji bi trebali biti neustrašivi, radosni i žive zajedništvo; od kuda taj ‚virus‘ koji je pogubniji od svakog virusa, pogotovo za kršćane, zapitao se. Upravo takvo jedno stanje nužno vodi urušavanju i nestanku kršćanstva! Nešto slično dogodilo se i u domovini sv. Nikole, unatoč tomu, što je bila sva kršćanska i obilovala velikim čuvenim svecima“, pojasnio je.

Upozorio je da je u duhovnom životu važno koga se sluša, kojim sadržajem se puni nutrina i komu se dopušta da nam se nametne za sugovornika, jer, mnogo je onih koji žele preuzeti kormilo našeg života opravdavajući to razumnim motivima.

Iz svega što je govorio o sv. Nikoli u homiliji vlč. Šurlin, proizišla je molitva: Sveti naš Nikola pomozi nam svojim moćnim zagovorom prihvatiti ovaj dragocjeni Božji dar,zaviriti što dublje u njega, i otkriti onoga koji nam se u njemu darovao – kako bismo slušajući i prihvaćajući u vjeri toga ‚kapetana‘ živjeli njegovim životom, prebrodili bez beznadnog straha sve oluje našega vremena i one koje će još doći, i u radosnom zajedništvu doplovili na obalu u puninu života što nikad ne prolazi.

Misu je suslavio neretvanski dekan i župnik don Davor Bilandžić a služio je đakon na praktikumu u Župi don Roko Kaštelan. Slavlje je orguljskom glazbom pratio vicerektor bogoslova don mo. Ivan Urlić. Zbog okolnosti, nakon svih misa, blagoslovljena su vozila i djeca kojoj su podijeljeni darovi.