Don Mario je predstavio život sv. Nikole koji je rođen oko 280. godine u Patrasu u Grčkoj. Biskupom je postao vrlo mlad, oko 300. godine u Myri, danas Demre u Turskoj. Brzo su počeli progoni kršćana te je biskup Nikola bačen u tamnicu gdje je bio teško zlostavljan. Iako je imao posljedice mučenja, 325. godine sudjelovao je na Nicejskom koncilu. Običaj darivanja za blagdan sv. Nikole vezan je uz priču da je sv. Nikola trima sestrama noću kroz prozor ubacio vrećicu zlatnika, kako bi imale za miraz za udaju.

„Svaki svetac, pa i sv. Nikola, živio je sa sviješću Božje sveprisutnosti. To se i od nas traži – živjeti s činjenicom o Božjoj prisutnosti. Bog nije samo prisutan izvan nas, nego i u nama. Bog želi biti prisutan u čovjekovom srcu i duši. Božja želja i radost je da se nastani u čovjeku. Mi smo Isusovo nebo. Naše srce je najviše gdje Bog želi prisustvovati. Bog se nastanjuje u nutrine onih koja ga ljube, u srcu koje je otvoreno. Sveci nam govore o prisutnosti Boga u njima“, rekao je don Mario. U tom kontekstu, citirao je troje svetaca koji su govorili o Božjoj prisutnosti u svom životu. „Osjećam da je Bog u mom srcu, da Boga osjećam u svojoj duši. Nipošto me to ne ometa u izvršavanju mojih obveza. I kad obavljam najvažnije stvari koje traže pažljivost, ne gubim Božju prisutnost u svojoj duši i ostajem duboko s njim povezana. S njim polazim raditi, s njim idem odmarati, s njim trpim, s njim dijelim svoje radosti, u njemu živim i On živi u meni. Nikada nisam sama, jer on je moj stalni pratitelj“ (sv. Faustina). „Nikada ga nisam čula govoriti, ali osjećam da je on u meni u svakom času“ (Mala Terezija). „Sve se sažimlje u ovom: Bog mi je uvijek prisutan u mislima i utisnut u srcu, nikada ga ne gubim iz misli“ (Padre Pio). Don Mario je potaknuo vjernike da dopuste Bogu da se nastani u njima „po otvorenosti srca i po spremnosti na duboko predanje po žrtvi, umiranju sebi i prihvaćanja svega iz Božje ruke“.

Nakon mise, djeca iz župe održala su prigodni recital o sv. Nikoli pod vodstvom vjeroučiteljice Anite Vedrić.