Govoreći o svetom Petru, koji je, poput svakog čovjeka bio sklon grijehu, dok nije primio Duha Svetoga, don Ivica je okupljenima rekao da su svi Petar – njemu slični po grijesima, „a danas je prigoda da malo više budemo Petar u kajanju“. „Između ostaloga, Petar je bio brz na jeziku, a tko to od nas može reći da mnogo puta nije brz na jeziku?! Petar je bio slab na djelima i pitamo se kako je mogao postati ‚stijena‘ – stup Crkve? Dugo se opirao Isusu, što je najvažnije – bježao od Isusa, ali se njemu i vraćao, osvijestio se i postupno sazrijevao u Božjoj školi. Uvijek je bilo, a pogotovo u naše vrijeme, i bit će do konca svijeta onih koji blate, pljuju po Crkvi, papi, a ne znaju zapravo da prljaju time svoju dušu“, naglasio je don Ivica.

U Rimu ispred bazilike stoji natpis – Crkva Kristova na čelu s Petrom, Papom je neuništiva. Sveti Pavao, sin farizeja, postao je prijatelj Božji, nakon što je bio prosvijetljen. Duh Sveti dao je Petru i Pavlu, kao i ostalim apostolima, mučenicima, da budu neustrašivi, duboko su vjerovali u ono što su naučavali, nisu – kako mi mislimo često za svece, bili savršeni, nisu oni bili bolji od nas, bili su ljudi kao i mi, a što je najvažnije – znali su se otvarati Bogu, uvidjevši da nema pravog života bez Njega. Griješili su, ali su se kajali i po tome su veliki…

Gdje smo zapravo mi danas, vidi li se na meni da sam vjernik – po mome življenju, oblačenju, po govoru – upitao je propovjednik. Današnji apostolski prvaci sveti Petar i Pavao morali su sazrijevati u svijesti da im je uzeti svoj križ i ići za Gospodinom. U svakome od nas stoji razmišljanje odbacivanja žrtve, križa. U nama postoji onaj prirodni nagon koji se opire logici križa. U posljednje vrijeme svjedoci smo da ništa nije sigurno, samo je Bog siguran, sve je nestalno, prolazno, život se u sekundi okrene. U ovoj školi Božjoj treba znati pobjeđivati sebe i zlo. Danas imamo toliko toga ali kao da nam nedostaje Božjeg blagoslova. Jedino po Isusu možemo upoznati smisao, istinu, radost života, onaj tko tako živi, taj zna zašto i umire. Sveci su znali odakle dolaze, za koga treba živjeti i kome treba ići, poručio je.

Danas molimo za čitavu Crkvu, svjesni smo da je mnogo grijeha u Crkvi učinjeno, zli se uvukao i u redove same crkve. Za Crkvu dolaze sve teža vremena, upozorio je don Ivica. Ako se trudimo biti Božji, dobri ljudi, dobri vjernici, postaje sve teže.

„Nikad nije bilo lako biti vjernik, ali Crkva će opstati – jer to je Isus obećao, a koliko će mornara i posade biti u toj lađi pitanje je. Koliko će nas na kraju zemaljskog putovanja moći reći poput Pavla – dobar sam boj bio… Stvoreni smo da jednog dana možemo reći Pavlove riječi – Gospodine, bilo je teško, bila je borba, ali u toj borbi ti si bio prisutan; dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao i zato mi je pripravljen vijenac života“, zaključio je don Barišić.

Misu je suslavio župnik Slivna Ravnog–Vlake don Mario Mihanović. Slavlju je prethodila procesija ulicama Kleka.