Svetkovina Svih svetih u brezovičkom Karmelu

Ove godine ona je bila na poseban način obilježena. Naime, svetkovini je bilo pridruženo i polaganje privremenih zavjeta novakinje s. Marije Benedikte od Božanskog Milosrđa (Monike Pernar) iz Slavonskog Broda. To je naglasio i p. Barić u prigodnoj homiliji svetkovine, čija je misao vodilja bila poziv na svetost života u svakom staležu. „Danas je velika svetkovina Svih svetih. U vjeri promatramo ljude koji su svoju svetost postigli i stigli do cilja, a to je sjedinjenje s Bogom. Imamo dvije domovine: zemaljsku i nebesku. Oni su iz zemaljske stigli u nebesku i doživjeli ono: ‘Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.’ (1 Kor 2, 9), rekao je propovjednik.
Zatim je put svetosti konkretizirao na karmelskom pozivu mlade djevojke Monike, a sada s. M. Benedikte, kojoj se Isus umiješao u život. Spomenuo je da je živjela u svijetu poput svojih kolegica; završila je fakultet, kineziologiju, i radila je nekoliko godina u struci. Tu je čula Božji glas i nije mu mogla odoljeti; Isus je postao bitan u njezinom životu; žeđala je i čeznula za njim, kao košuta za izvor vodom. A onda se dogodilo duhovno probuđenje, kad duša postane svjesna Božje blizine i ljubavi. „To je Božji odgoj u nama. To je svetost: dopusti da se Isus uvuče u tvoju dušu i reci mu: ‘Isuse, želim biti glina u tvojim rukama. Oblikuj me kako ti želiš…’ To su duhovne zaruke. Živi Bog postao je tvoj Zaručnik. ‘Ti si moj izbor. Trebam te kako bih po tebi nastavio biti čist, siromašan i poslušan,’“ naglasio je predvoditelj slavlja.
U nastavku je rekao da je s. M. Benedikti Gospodin dao tri oruđa za takav život. To su: ljubav prema sestrama, žrtva i molitva i da je ona odgovorna za ono što joj je Gospodin povjerio. Također je naglasio da svećenici i redovnici, kao i Bogu posvećene osobe nisu sveci, ali da pokušavaju biti čisti, moliti i ljubiti, svjesni svoga izabranja, kao i svojih slabosti, jer život u samostanu nije lak, nismo jedni druge birali; imamo različite naravi, obilježja, dolazimo iz različitih sredina.
Na kraju homilije p. Barić je pozvao sve prisutne; i one iz obiteljskih krugova i one iz samostana, da porade na samoodgoju svoje naravi što zahtjeva trajni proces samoprijegora, kad iz ljubavi prema Isusu nadiđemo svoju narav, pregorimo u duši srdžbu, ljutnju, zavist i ostale slabosti. Jer: „Ako te Bog ne nađe kao pobjednika, onda neka te nađe barem kao borca. To je svetost iznutra iz koje izlazi vanjska svetost: ‘Neka ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima,’“ (usp. Mt 5, 16), na kraju je poručio propovjednik.
Nakon kratke šutnje, upita o spremnosti na predanje Gospodinu po životu molitve, kao i po svetim zavjetima: siromaštva, čistoće i poslušnosti, s. M. Benedikta je položila svoje zavjete Gospodinu, po rukama svoje poglavarice. Na završetku misnoga slavlja p. Zdravko joj je čestitao, kao i njezinim roditeljima, sestri i rodbini, te joj zaželio da se i na njoj ostvare misli svete Male i Velike Terezije koje joj poručuju da je Krist njihova ljubav i sav njihov život, te da ona učini što može za njega, a ostalo neka prepusti njemu.