Jutarnju misu slavio je fra Augustin Kordić, vikar samostana, a poldanju i večernju fra Josip Ivanović, gvardijan i rektor svetišta.

Tumačeći liturgijska čitanja fra Josip je priupitao: „ A gdje smo mi danas u življenju našega poziva na svetost? Gdje su naše aureole, naše upaljene krsne svijeće i čiste bijele haljine? Trudimo li se ispuniti svoje poslanje temeljeći živote na blaženstvima ili čekamo da dođu bolja vremena u kojima ćemo imati od čega nekomu pomoći?“

Istaknuo je: „Pomoć se ne sastoji samo i isključivo u materijalnoj pomoći, nego u spremnosti biti rame za plakanje, biti izvor radosti, učiniti djelo milosrđa… Osmijeh nikoga ne košta, za lijepu riječ ne moramo raditi tjednima i mjesecima, za dobro djelo ne moramo dizati kredite. Potrebno je samo biti otvoren Bogu da on kroz nas djeluje. Tako se ostvaruje razmjena Božjih darova i naših skromnih nastojanja na putu ostvarenja boljega svijeta.“

Zaključujući propovijed fra Josip je usporedio život s notnim crtovljem: „Stvorivši nas Gospodin nam je dao neispisano notno crtovlje. Na početak je stavio svoj stvarateljski violinski ključ; u ruke nam je dao potrebne talente kao niz tonova kojima nam je ispisati melodiju našega života. Budimo svjesni činjenice da nam nije moguće kliknuti strelicu unazad te ispraviti pogrešnu melodiju. Pazimo da naše riječ i djela nikoga ne povrijede, nego da dobrotom povijamo rane. Neka naš život bude pjesma hvale Gospodinu i neka se pridruži nebeskoj Crkvi u jedinstvenom: Svet, svet, svet… Na putu pjevanja i sviranja našega života neka nam pomognu toliki ispisani, ispjevani životi; na njih svakodnevno uprimo svoj pogled i učimo od njih.“

Po završetku svih misa vjernici su imali priliku obići oko oltara i štovati relikvije svetaca koje se čuvaju u samostanu i crkvi.

Vjernici Grada Šibenika koji rado dolaze u crkvu Sv. Frane za svetkovinu Svih svetih mogli su se pripremiti i prigodnim susretom „Sa svetim’ pred Presvetim“, odnosno katehezom o pozivu na svetost i euharistijskim klanjanjem.

Na uočnicu Svih svetih i na samu svetkovinu u crkvi su bili izloženi neki od relikvijara koji se čuvaju u samostanu i tako su dani vjernicima na štovanje. Zapis o relikvijama nalazimo kod don Krste Stošića u rukopisnom djelu Crkva i samostan franjevaca konventualaca u Šibeniku iz 1930. godine, a popis relikvija pripremio je fra Željko Lončar 1965. godine, a upotpunio ga fra Augustin Kordić 2020. godine.