Kako je i naznačeno u nagovoru u slavlju toga blagdana, na Svijećnicu (četrdeset dana nakon svetkovine Rođenja Gospodnjega), slavi se „onaj dan kada su Marija i Josip prikazali Isusa u Hramu“.

Toga dana blagoslivljaju se i svijeće kako bi ih vjernici ponijeli na slavu Gospodnjega imena i da, idući putem vjere i ljubavi, prispiju k Svjetlu neugasivom (usp. Blagoslovna molitva).

Također, u tom kontekstu prisjećamo se i smrti biskupa i mučenika blaženoga Alojzija Stepinca. Naime, župnik Josip Vraneković piše u svom Dnevniku: „Točno u 14 sati reče: ‘Dajte mi onu moju svijeću!’, za koju je na samu Svijećnicu rekao da će mu ove godine trebati… Moli… – Fiat voluntas tua!, bila je zadnja riječ, što smo je od njega čuli. Ovo je smrt pravednika. I mi tu ponavljamo: Deo gratias i Blagoslovljen Bog u svojim svecima. Kroz puni jedan sat držale su časne sestre naizmjence goruću svijeću u mrtvoj ruci, čija je duša već tada – uvjereni smo – gledala ono Svjetlo, koje označuje goruća svijeća“ (J. Batelja, ur., Josip Vraneković. Dnevnik. Život u Krašiću zasužnjenog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca (5.XII.1951. – 10.II.1960.), Zagreb, 2011., str. 839).
 
Rimski misal predlaže dva načina za početak misnog slavlja ovoga blagdana: ophod i svečani ulaz. Red blagoslova svijeća kako se donosi u Rimskom misalu (str. 472-474), može se preuzeti ovdje.