Svjedočanstva o Majci Tereziji

Vatikan, (IKA) – Majka Terezija običavala je govoriti kako Bog voli ljude i želi da se oni ljube među sobom. Ta ljubav počinje u obitelji. Ako obitelj moli zajedno, ostat će zajedno. Ako netko želi da ona bude ujedinjena, mora u nju unijeti molitvu, radost, ljubav i mir. Tada će svi rasti u svetosti, koja nije rezervirana za malobrojne, nego je jednostavno dužnost, kazala je Majka Terezija. U dobi od osamnaest godina doživjela je Božji poziv da napusti samostan i pođe pomagati siromahe, živjeti s njima, među njima i poput njih. Tragedija patnje u Kalkuti duboko ju je prožela. Promijenila je odjeću Loretskih sestara, obukla sari siromašnih indijskih žena i nastanila se u predgrađu, gdje je skupljala tisuće ljudi, žena, staraca, djece i napuštenih. Tamo gdje su drugi vidjeli bol i očaj, Majka Terezija gledala je Kristovo lice. O njoj je Dominique La Pierre, autor knjige “Grad radosti”, izjavio da mu je bila izvanredno nadahnuće. Prije osamnaest godina pošao je u Kalkutu i tamo susreo Majku Tereziju. Od tada, petnaest godina pomaže njezin humanitarni pokret u predgrađu Kalkute. Majka Terezija znala je i bogatašima zapadnoga svijeta reći kako nije grijeh biti bogat, ako se to bogatstvo podijeli s onima koji žive u najvećoj bijedi i osamljenosti. Godine 1950. nastala je Kongregacija Misionarki ljubavi, čiji se rad proširio po svim zemljama svijeta. Danas kongregacija ima 4.690 redovnica u 123 zemlje svijeta.
Postulator procesa za proglašenje blaženom Majke Terezije o. Brian Kolodiejchuk izjavio je za Radio Vatikan kako je Majka Terezija uvijek bila usmjerena na pojedinu osobu. Nije se nikada brinula za mnoštvo, nego za pojedinu osobu. “Ako bih promatrala mnoštva, nikada ne bih počela”, običavala je govoriti. Ljudi su shvaćali da je ona sveta žena i mnogima je samo jedan susret s njom izmijenio život. Ona se prema svima jednako odnosila i posvećivala svu svoju pozornost i ljubav, jer je u svakoj osobi vidjela Isusa. Njezini su prijatelji bili gubavci, odbačeni i prezreni, branila je život i borila se protiv pobačaja, tražila je da njoj daju djecu umjesto da ih ubiju. Bila je uvjerena da su danas ljudi gladni ljubavi, a najbjedniji su oni koji ni u što ne vjeruju. Godine 1979. primila je Nobelovu nagradu za mir koju je smatrala priznanjem siromasima čiji se glas nigdje ne čuje. Doživjela je kušnje i duhovnu tamu, osjećala se kao da ju je Krist napustio. Godine 1983. pogodio ju je prvi srčani udar.
Nakon smrti Majke Terezije 1997. godine sestre su izabrale novu poglavaricu, sestru Nirmalu, koja je za Radio Vatikan rekla kako proglašenje Majke Terezije blaženom za njezinu Kongregaciju znači da je njihova utemeljiteljica u nebu te se moli za njih. Ona je svim sestrama uzor, potiče ih na svetost, kazala je s. Nirmala i izrazila radost što se proglašenje Majke Terezije blaženom događa u prigodi 25. obljetnice pontifikata Svetog Oca. Papa Ivan Pavao II. je 7. rujna 1997. godine, dva dana nakon preminuća Majke Terezije, kazao kako je njezino poslanje počinjalo svakog dana u zoru pred Euharistijom. U tišini kontemplacije Majka Terezija je slušala Isusov krik na križu: “Žedan sam”. On ju je poticao neka krene ulicama Kalkute i predgrađima svijeta tražeći Isusa u siromasima, napuštenima i umirućima. Godine 1998., godinu dana nakon smrti Majke Terezije, dogodilo se po njenu zagovoru prvo čudo – Monika Besra iz mjesta Patiram, u zapadnom dijelu Bengalije, iznenada je ozdravila od tumora. Godine 1999. započeo je proces za proglašenje blaženom Majke Terezije.