TALIJANSKI ŽUPNICI PREMALO ČITAJU ŽUPNE DOKUMENTE I PREMALO DRŽE DO JAVNIH GLASILA Zašto su mnoge župne dvorane u Italiji i drugdje posljednjih godina prodane, iznajmljene ili zatvorene?

Rim, 13. 12. 1997. (IKA) – Katoličke župe u Italiji su prije dvadesetak godina imale oko 7 000 župnih dvorana. Od njih je preostalo samo 700. Mons. Luigi Pignatello i don Dario Vigan( koji su vodili odgovarajuća istraživanja – o čemu izvješćuje časopis “Jesus” – to pripisuje “pomanjkanju župničke dalekovidnosti i ravnodušnosti onih biskupa koji su dopustili da te dvorane namijenjene vjerničkim okupljanjima postanu za župe izvori prihoda.” Tako su mnoge od tih dvorana jeftino prodane ili iznajmljene te su preuređene u garaže, velike trgovine pa čak staje ili hranilišta za piliće. To istraživanje koje je prikazano u knjizi “Parrocchia e comunicazione” (Župa i povezivanje) iznosi mnogo podataka iz kojih je vidljivo kako ima župnika kojima javna glasila jedva nešto znače. Oko 50,3 % upitanih priznaje da nisu ni otvorili crkveni dokument “Communio et progressio” (Zajedništvo i napredak). Njih 64% jedva nešto zna o “Aetatis novae” (Nadolaskom novog doba), a njih 83,4% nije ni čulo govoriti o namjeni i upotrebi kino-dvorana. Don Dario Vigan( zaključuje: “Nije u krizi evanđeoska poruka, nego način njezina prenošenja u čemu se Crkva mora popraviti. U pitanju je dakle protok informacija u samoj Crkvi i njihovo priopćavanje svijetu”.
Nije poznato jesu li poduzeta slična istraživanja o sudbini župnih i vjeronaučnih dvorana u drugim zemljama. Poznato je da je osobito u Hrvatskoj, Sloveniji i Poljskoj u doba komunističke vlasti, kada nije bio moguć vjeronauk, bilo otvoreno mnogo takvih dvorana.