Potom je prof. dr. Giovanni Ancona (Teološki fakultet Papinskog sveučilišta Urbaniana; Teološki fakultet Lateranskog sveučilišta, Rim, Italija) izlagao o temi „Pitanje okoliša u perspektivi teološke antropologije“. U svom predavanju dr. Ancona donio je temeljno teološko promišljanje o temi „okoliša“, sagledan u kontekstu teološke antropologije. Nakon uvoda i sustavnog iznošenja ključnih teoloških doprinosa (J. Moltmann, Ch. Boureux), dotiče se nekih točaka koje nužno proizlaze iz teološkoga promišljanja nauka o stvaranju u odnosu prema „pitanju okoliša”: ispitati odnos između čovjeka i stvorenoga svijeta (epistemološki obzor), na djelotvorniji se način usredotočiti na zamisao o stvaranju kao povijesnom i spasenjskom događaju (teološki obzor), ustrajati na pastoralnosti stvorenoga iz perspektive čovjeka (antropološki obzor), u žarište staviti zamisao o stvorenom svijetu kao daru i njegovu odnosu prema ljudskom zalaganju (kulturološki obzor), naglasiti etiku odgovornosti prema stvorenome svijetu (etičko-moralni obzor), povratiti smisao nedjeljnoga „počinka“ u kontekstu stvaranja (eshatološki obzor).

Nakon kratke stanke, prof. dr. Dirk Ansorge (Filozofsko-teološka visoka škola Sankt Georgen, Frankfurt, Njemačka) govorio je o temi „Božje milosrđe u svim stvorenjima: temeljne misli enciklike ‘Laudato si’“. Prvi puta u povijesti katoličke teologije u enciklici „Laudato si“ jedan se Papa sveobuhvatno izjasnio na temu stvaranja. Nasuprot iskorištavanju prirode papa Franjo zalaže se za pažljivo ophođenje s darovima stvaranja jer je prema Papi sve u prirodi ispunjeno Božjom sadašnjošću i nježnošću. Stvorenja mogu i trebaju slaviti Božju dobrotu. Radi toga potrebno je da se ljudi brinu za očuvanje stvorenja. Ipak, često se čovjek ogrješuje o stvaranje. To ne škodi samo prirodi, već i samom čovjeku. Nasuprot tomu, naglašava dr. Ansorge, papa Franjo poziva na očuvanje vlastitog dostojanstva najmanjeg i najslabijeg. Samo osobno, društveno, ekonomsko i političko obraćenje može osigurati „cjelovitu ekologiju” koja odgovara Božjem planu spasenja.

Prijepodnevni dio programa završio je predavanjem prof. dr. Mile Dželalija (Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Splitu) i prof. dr. Ivan Tadić (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) o temi „Fizika, tehnika i stvoreno“.

Poslijepodnevni rad započeo je izlaganjem prof. dr. Ivana Katavića (Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split) „More – nepresušni izvor života i blagostanja“, a potom je Jelena Hrgović Tomaš, lic. theol. (Split) dala „Pregled ekoloških problema i perspektiva na području Grada Splita i šire“. Nakon kratke stanke, prof. dr. Anđelko Domazet (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) izlagao je o temi „Ekologija u novoj religioznosti. Neka zapažanja Željka Mardešića“. Nakon njega dr. Miljenka Grgić (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) održala je predavanje s naslovom „Životinje – Božje blago, a ne hrana ljudi. Biblijski predgovor kršćanskoj zoologiji”, a dr. Ivan Macut (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) govorio je o temi „Svjetske konferencije Ekumenskog vijeća Crkava i odnos prema stvorenome (1948.-2013.)“.

Prof. dr. Mladen Parlov (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) održao je predavanje „Nacrt eko-duhovnosti prema enciklici ‘Laudato si’ pape Franje“, a doc. dr. Marijo Volarević (Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilište u Splitu) govorio je o temi „Odgoj za ekologiju moralno-katehetski vidovi: s posebnim naglaskom na ekologiju ljudske naravi“.

Na kraju programa riječ zahvale svima koji su pomogli u realizaciji simpozija uputio je izv. prof. dr. Alojzije Čondić, dekan KBF-a Sveučilišta u Splitu. „Predavači su svojim kompetentnim pristupom u svojim izlaganjima predočili svu zamršenost teme ekologije, odnosa teologije i ekologije, ponudili su nam neke nove spoznaje i proširili horizonte te su sve nas kao ljude i kršćane stavili pred nove duboke izazove. U skladu s tim očekivati je da će se misao pape Franje o ekološkoj konverziji početi, makar postupno, u našim okružjima, primjenjivati. U tomu kontekstu, moje želje, koje sam izrazio u svomu uvodnom nastupu, vidim da su jednim dijelom ostvarene, stoga nam, čini mi se, u ovom trenutku ne ostaje ništa drugo, nego da ove poruke uzmemo odgovorno i ozbiljno i da ih odvažno pokušamo pretočiti u našu praksu kao društvena i crkvena zajednica. Znam da to nije lako, jer to zahtijeva obraćenje, a obraćenje zahtijeva ljubav i poštovanje prema svemu Božjem stvorenju te veliki osobno i zajedničko odricanje, ulog i napor“, kazao je dekan Čondić, proglasivši simpozij zatvorenim.