Na temelju svojega i JRS-ova međunarodnoga iskustva u radu s izbjeglicama i migrantima, sugovornik dotiče niz tema, poput razlike između izbjeglice i migranta, mehanizama koji pokreću migracije, pitanja koja se tiču primanja i integracije u društvenu i crkvenu zajednicu. Posebnu pak pozornost posvećuje pitanju straha, osjećaja kojim prema njegovom mišljenju manipuliraju brojni političari. Pokazuje da u strahu mogu biti “velike oči”. Tako, primjerice, ne prihvaća tezu i predodžbu da će imigranti “pregaziti” ili “preplaviti” Europu.

O Hrvatskoj između ostaloga kaže: “Prvo, Hrvatska je mala zemlja; drugo, u povijesti se, i to ne davno, suočavala s etničkim sukobima; treće, nije primarno imigrantska zemlja, štoviše mnogi su ljudi iz nje otišli; i četvrto, Hrvatska se sada nalazi u posebno osjetljivoj situaciji s obzirom na to da je članica EU-a, a nije u schengenskom prostoru. Stoga je, kao prva granica EU-a, na neki način prisiljena sprječavati ulazak tim ljudima. Slika je u ovom času, valja to priznati, vrlo složena”. A obzirom na njezin izrazito katolički identitet, postavlja i pitanje koje je odabrano za naslov intervjua: “Što nas vjera poziva učiniti?” – u toj i takvoj konkretnoj situaciji.