U prvom nastavku predstavlja se služba katedralnog ceremonijara – ona obuhvaća brigu da se cijeni liturgijski život, prije svega u katedrali, odnosno privremeno u Bogoslužnom prostoru Bl. Alojzija Stepinca; kao i da se liturgijska, a posebno nadbiskupska slavlja u katedrali i drugim crkvama dolično organiziraju te slave prema liturgijskim propisima, kako to zahtijeva svetost mjesta i dostojanstvo bogoslužja.

Do kraja 2023. godine službu katedralnog ceremonijara vršio je preč. Denis Barić, profesor na KBF-u i dekan Zbora prebendara, dok je od 1. siječnja 2024. godine službu preuzeo vlč. Toni Potrebić, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu.

Vlč. Potrebić službu katedralnog ceremonijara u Zagrebačkoj nadbiskupiji prihvatio je na prijedlog zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše.

„Tu službu doživljavam kao nadbiskupovo povjerenje, a raduje me što mogu kroz ovu službu prije svega doprinijeti ljepoti, skladu i jednostavnosti nadbiskupijskih, odnosno biskupijskih liturgija. Jednako tako, mogu još bolje utjecati na odgoj i izgradnju svećeničkih kandidata Zagrebačke nadbiskupije“, rekao je vlč. Potrebić.

Novi katedralni ceremonijar objasnio je tko čini asistenciju, koja je njihova služba i kako se za nju pripremaju. Istaknuo je da sudjelovanje bogoslova Zagrebačke nadbiskupije u asistenciji stvara dodatnu povezanost između bogoslova i nadbiskupa te Crkve zagrebačke. Nadodao je da je to prilika da bogoslovi bolje otkriju ljepotu otajstva koja Crkva slavi.

„Vrlo sam zahvalan bogoslovima koji su bili u dosadašnjoj asistenciji, ali i ceremonijaru koji je bio prije mene jer su se zaista stavili na raspolaganje i pomažu u vršenju ove službe“, naglasio je vlč. Potrebić te otkrio kojem slavlju se posebno raduje.

Preč. Barić, koji je službu vršio 13 godina, u razgovoru je pojasnio službu ceremonijara i prisjetio se nekih posebnih događaja koje je kao ceremonijar pripremao.

„Bitno je usredotočiti se na Biskupski ceremonijal. To je knjiga, svojevrsni vademecum za jednoga ceremonijara budući da se u njemu detaljno opisuje što je služba ceremonijara. Tako, između ostalog, imamo priliku u njemu čitati: da bi jedno slavlje, napose ono koje predvodi biskup, odisalo ljepotom, skladom, jednostavnošću, potreban je ceremonijar koji priprema samo slavlje i njime upravlja. Tijesno surađuje s biskupom, ali i sa svim onim ostalim dionicima koji su uključeni u navedeno slavlje kako bi služba koju vrše u tom slavlju bila na dobrobit samoga slavlja. Na temelju toga možemo vidjeti da ceremonijar priprema sve ono što je potrebno za samo slavlje: od pripreme misnoga ruha, liturgijskog posuđa; dogovora s voditeljem liturgijskog pjevanja pjesme koje će se pjevati, nakon toga detaljno upoznaje bogoslove, članove asistencije s tijekom samoga slavlja kako bi oni u datom trenutku znali što činiti, kako činiti kako bi navedeno slavlje bilo na slavu i hvalu dragome Bogu.

Koje trenutke osobito pamtite?
„Posebno bih izdvojio misno slavlje o svetkovini Svih svetih na zagrebačkom groblju Mirogoj i molitvu odrješenja kod središnjega križa za sve pokojne koji počivaju na tom groblju, a to slavlje i tu molitvu redovito svake godine predvodi zagrebački nadbiskup.

Sâm Mirogoj, sama svetkovina Svih svetih govore sami za sebe, ali kad se sjetim mnoštva ljudi u toj prigodi koji s cvijećem, sa svijećama obilaze grobove svojih najbližih, posljednja počivališta svojih najbližih, onda se uvijek sjećam tog pijeteta, tog poštovanja, tihe molitve tih ljudi. S druge strane, sjećam se tog velikog mnoštva ljudi koje bi se nakon svete mise u crkvi Krista Kralja okupilo kod središnjeg križa na molitvi odrješenja za sve pokojne koji počivaju na tom groblju, koliko su ljudi tišinom, molitvom i pjesmom sudjelovali u navedenoj molitvi. Taj trenutak mi je bio pomoć izbliza vidjeti sliku zemaljske i nebeske Crkve, taj trenutak mi je pomogao pročitati s usana ljudi nadu u vječni život. To je jedan od trenutaka kojega ću posebno pamtiti, koji mi se urezao u životno iskustvo kao svećeniku.

Spomenuo bih i đakonska i svećenička ređenja u zagrebačkoj katedrali ili posljednjih godina u crkvi sv. Ivana XXIII. u zagrebačkoj Dubravi. Taj događaj spominjem ne samo poradi ljepote obreda đakonskog ili svećeničkog ređenja nego zbog toga što sam imao priliku vidjeti koliko mladi ljudi s jednom ozbiljnošću, s jednom odgovornošću, s jednom zrelošću pristupaju obredu ređenja. To sam na poseban način imao priliku vidjeti tijekom generalne probe za samo ređenje, ali i tijekom samoga ređenja – koliko te mlade ljude obred ređenja prožima i koliko su oni uistinu dali sebe u taj obred i čovjek naprosto ne može ne vidjeti tu jednostavnost, taj sklad, tu svetost obreda ređenja zahvaljujući upravo tim mladim ljudima.“

Kako je bilo pripremati se za dolazak pape Benedikta XVI. u Zagreb?
„Taj događaj pamtim upravo zbog toga što je on vezan uz početak moje službe katedralnog ceremonijara budući da sam nekoliko mjeseci prije tog velebnog, svetog događaja bio imenovan na tu službu. To je bio svojevrsni izazov za mene samog. S obzirom na zahtjevnost navedenog događaja bio je osnovan i odbor za pripremu pohoda pape Benedikta XVI. Zagrebu i unutar odbora bilo je 15-ak ljudi.

Tu mi je bilo posebno drago vidjeti da smo svi zajedno učili jedni od drugih, u tom zajedništvu smo širili vidike. Posebno je bilo izazovno surađivati s pojedincima nekih drugih struka koji su bili uključeni u to slavlje. To su trenuci koje posebno pamtim i to zajedništvo, ta međusobna suradnja doprinijela je upravo tomu da navedeni događaj Papina pohoda u svim njegovim dijelovima bude na ponos nama u Hrvatskoj, s obzirom na to da smo imali čast ugostiti Benedikta XVI. u našem gradu Zagrebu, u našoj nadbiskupiji.“

Što Vam je bilo najizazovnije u službi ceremonijara?
„Priprema pohoda pape Benedikta XVI. Zagrebu, posebno tri događaja – susret s mladima i klanjanje na Trgu bana Jelačića, sveta misa na Hipodromu i nakon toga svečana Večernja molitva u zagrebačkoj katedrali i susret sa svećenicima, redovnicima i redovnicama te bogoslovima. Tri događaja na tri različita mjesta, s vremenskim odmakom od samo 24 sata.

Koliko su ti zadaci unutar pojedinog obreda bili zahtjevni progovara samo činjenica: na zagrebačkom Hipodromu bilo je oko 400 tisuća vjernika. Pripremiti dovoljan broj hostija za toliki broj ljudi koji će se pričestiti, pripremiti određeni broj ciborija u koje ćemo staviti navedene hostije za posvećivanje tijekom svete mise, koliko ljudi uključiti u pripremu samo tog dijela svetog misnog slavlja, koliko vremena utrošiti u samu tu pripremu unutar svetog misnog slavlja jedan je zadatak koji mi je, sada kad gledam, bio najizazovniji, ali unatoč tomu, u taj obred bio je uključen velik broj ljudi, stručnjaka, ljudi velikog iskustva tako da to ne bi bio izazov koji nama ne bi bio dostižan. Dapače, to je napravljeno na najbolji mogući način.“

Kako izgleda priprema jednog svečanog misnog slavlja, kao što je proslava Majke Božje od Kamenitih vrata?
„Svetkovina Majke Božje od Kamenitih vrata jedan je od najzahtjevnijih događaja, gledajući organizacijski, u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Uvijek sam taj događaj i slične događaje gledao u vidu daljnje i bliže pripreme. Daljnja priprema bi podrazumijevala da svoje najbliže suradnike, bogoslove članove asistencije, obavijestim o navedenom slavlju, o datumu, o vremeniku probe koja će imati pred sobom realizaciju navedenog liturgijskog slavlja. Osim bogoslova, obavijestio bih časne sestre, Kćeri Božje ljubavi, to su naše katedralne sestre, kako ih znamo nazvati, koje također brinu o katedrali, sada o Bogoslužnom prostoru, s njima se dogovorio o tome koje će se misno ruho nositi, koje ćemo liturgijsko posuđe upotrebljavati i sve što je još potrebno da oltar bude pripremljen za sveto misno slavlje. Nadalje, koordinacija s voditeljem liturgijskog pjevanja, da on bude upoznat sa samim obredom misnoga slavlja, postoje li neke specifičnosti koje oni trebaju znati, dogovoriti pjesme koje će se pjevati tijekom slavlja.

Također, dogovarati s voditeljem TV-prijenosa sve vezano uz navedeno misno slavlje – koja će biti misna čitanja, tko će biti čitači, tko će biti voditelj liturgijskog pjevanja, budući da oni to sve moraju znati za prijenos slavlja u eteru.

Uvijek smo običavali u Zagrebačkoj nadbiskupiji tijekom tih misnih slavlja angažirati i vjernike laike, tako da je trebalo i pronaći i vjernike u Zagrebačkoj nadbiskupiji koji će se angažirati s obzirom na misna čitanja, molitvu vjernika…

Dakako da je ta daljnja priprema podrazumijevala i koordinaciju s ostalim dionicima koji su uključeni u navedeno misno slavlje, tu ponajprije mislim na procesiju nakon svetog misnog slavlja. Na poseban način ističem Ured za pastoral mladih u Zagrebačkoj nadbiskupiji, njihovog povjerenika, koji je na poseban način bio produžena ruka s obzirom na procesiju.

Bliža priprava se odnosila na sam dan navedenog misnog slavlja i podrazumijevala je realizaciju ili predrealizaciju svega onog što smo bili isplanirali – probu s asistencijom, probu s čitačima, pripremu liturgijskih darova, pripremu liturgijskih molitava i one završne napomene koje su svi uključeni u misno slavlje trebali znati.“

Cijeli intervju s preč. Denisom Barićem pogledajte u videu.