U koncelebraciji bili su rektor Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa preč. Anđelko Košćak, kanonici zagrebačke prvostolnice a slavlju se priključio i o. Stefan Dartmann, rektor Papinskoga zavoda Germanicum et Hungaricum u Rimu, koji se u Hrvatskoj nalazi na redovitome pohodu bogoslovima i svećenicima, članovima Zavoda.

U uvodu u euharistijsko slavlje mons. Šaško naglasio je da se u svetkovini Tijelova spajaju temeljne istine naše vjere o Bogu koji je stvorio svijet i čovjeka i darovatelju slobode, bez koje ljubav ne postoji te Bogu koji čovjeka nije ostavio u otajstvu zla i grijeha, nego je s njime ostao u ljepoti svoga Tijela i Krvi, po kojima već sada čovjek može živjeti zajedništvo vječnosti.

Tumačeći evanđeoski odlomak o čudesnom umnažanju ili dijeljenju hrane velikom mnoštvu mons. Šaško istaknuo je da poruka evanđelja ide prema spoznaji da neznatnost i ljudska malenost može nasitit mnoga usta. „Isus je sam, bez učenika, mogao nahraniti mnoštvo čudom, dajući ono što učenici nemaju. Ali Isus želi koristiti ono što učenici imaju; govori o onome što predstavlja ljudsku malenost i slabost“, rekao je biskup Šaško.Aktualizirajući evanđeosku poruku biskup Šaško je rekao da Isus poziva čovjeka da krene od onoga što sam ima. „Nažalost i u Crkvi i u društvo često se krene od želja i pretpostavki koje nemamo. To rađa malodušnost i osjećaj bespomoćnosti. S time računa potrošačko društvo i pojačava stvaranje želja, čežnju za onim što bismo – prema nečijemu mišljenju – trebali imati, a nije nam na raspolaganje. Čovjek nosi želje i čežnje koje svojim snagama ne može ispuniti, osobito ne onda, ako želi samo za sebe sačuvati ono što posjeduje i time sam raditi“, rekao je biskup. Čudesno dijeljenje kruha i ribe poručuje nam da kad čovjek ono što ima stavi u Isusove ruke, pouzdaje se u njega i povjerava mu svoje sposobnosti te ne djeluje nošen sebičnim interesom, tada mu Bog tu nemoć preobražava u novu snagu kojom može nasititi glad i potrebe drugih, zaključio je mons. Šaško.

U nastavku homilije govoreći o daru euharistije mons. Šaško istaknuo je da se čovjek pred svetohraništem, u svojoj ljudskosti, zapravo izlaže Gospodinu koji ga dotiče, hrani, liječi, tješi te koji ulazi u njegovu svakodnevnicu. Biskup Šaško rekao je da se objava u kršćanstvu događa unutar običnoga i svakidašnjega, što nije slučaj u početcima drugih religija. „A što je svakidašnjica? Mjesto na kojemu mogu biti svi. Veliki događaji pripadaju samo nekima. Kršćanska duhovnost nije za neke elite; euharistija nije dostupna samo nekima. Ona je ponuđena svima“, rekao je mons. Šaško.

Nastavljajući svoje promišljanje o odnosu euharistije i svakodnevnice mons. Šaško istaknuo je da posebne skupine nisu najjači dio Crkve, već one skupine koje zajedništvo oltare žive u običnosti. „To je naša snaga, ona kojom se dijeli riječ, utjeha, kruh bližnjima. Ona koja euharistiju nosi u najveće siromaštvo i tamu bijede. Ne stručnjaci, ne umišljene duhovne veličine, ne politika koja nam povlađuje, nego vjernici u svakome pozivu i zvanju koji žive euharistijski, radosni u svojim župnim zajednicama, osjetljivi za najveću dragocjenost koja se bez vjere ne razumije niti može živjeti“, istaknuo je biskup.

U drugom dijelu homilije  govorio je o utjecaju euharistije na međuljudske odnose te djelatnu ljubav, kao i kulturu i društvene ustanove. „Iz euharistije je niknula predivna kultura dara, solidarnosti, brige za bližnje koja je povezana vjerom u vječni život po Kristovu uskrsnuću. I ova naša prvostolnica podignuta je zbog vjere u Kristovu prisutnost u komadiću kruha i kapima vina. Škole, sveučilišta, svratišta, ubožnice, bolnice; odgojne ustanove, gospodarski napredak, umjetnička remek-djela, sve čemu se i danas divimo kao plodovima katoličke kulture ima izvorište u euharistiji“, zaključio je mons. Šaško. Na kraju  homilije pozivajući vjernike na sudjelovanje na Tijelovskoj procesiji te govoreći o njenom značaju i poruci mons. Šaško je naglasio da njome vjernici javno

navještaju da se klanjaju Bogu u njegovoj darovanosti, u Božjemu Kruhu koji je prisutnost neba na zemlji.

Po završetku svečane svete mise uslijedila je tradicionalna tijelovska procesija oko katedrale sa postajom ispod kipa Bezgrješne Djevice na trgu gdje je biskup Šaško podijelio okupljenim svećenicima i vjernicima blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom maestra Miroslava Martinjaka, a kako je to uobičajeno za svetkovinu Tijelova u liturgiji je korišteno misno ruho iz fundusa Riznice zagrebačke katedrale.