Misno slavlje predvodio je o. Andrzej Owca, misionar Družbe Duha Svetoga (CSSp), trenutačno na službi u Uredu za ljudska prava pri UN-u u Ženevi (Švicarska), a propovjednik je bio vlč. Petar Vidović, ravnatelj Svećeničkog doma u Đakovu. Koncelebrirao je i vlč. Zlatko Hnatešin, svećenik rodom iz župe Odvorci. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor, a u asistenciji su bili bogoslovi iz Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.

Pozdravljajući vjernike hodočasnike, propovjednik je naglasio da je svaki ljudski pokušaj približavanja Bogu uvijek pokazatelj čovjekove potrebe da propita istinu o sebi i iznese ju pred lice Božje. Poruka Božje riječi i primjer života i predanja Blažene Djevice Marije su najveći i poticaj i izazov za to. Kada čovjek otvorena srca pristupi zadatku otkrivanja istine o sebi, onda se može očekivati promjena i unutarnje obraćenje. Iskrenost je vrlina koju jedni kod drugih cijenimo, no, ništa manje važna i draga nije i Bogu.

Propovjednik je u nastavku istaknuo da svijet u kojem živimo, tempo života koji čovjeka melje, kvazi-vrijednosti koje se nude onemogućavaju čovjeku da živi puninu života. Više bismo mogli reći da ne živimo nego samo funkcioniramo. Kroz nekoliko zgodnih primjera propovjednik je pokušao približiti kako to izgleda kada čovjek ne živi nego funkcionira, izdvajajući situacije kada treba npr. biti pošten, dosljedan, marljiv, miroljubiv, strpljiv i sl.

Zaključno je istaknuo kako se živjeti isplati samo za ono za što vrijedi i umrijeti, tj. trpjeti, žrtvovati se i dati cijeloga sebe. Kao ljudi to obično shvatimo kada propustimo mnoge dane, godine i skoro sve milosne trenutke koje nam Bog na putu života nudi. Primjer otkupiteljske žrtve Isusa Krista i primjer predanja Blažene Djevice Marije nam to zorno pokazuju i potvrđuju, potvrdio je propovjednik te je, apostrofirajući pročitana biblijska čitanja, u završnoj misli naglasio i ponovio potrebu da se samo odvažimo, predamo i svakodnevno hranimo „Kruhom života“, a manje „mrmljamo“. Samo tako nećemo ni „ogladnjeti“ ni „ožednjeti“ nikada.