Trajna formacija franjevaca konventualaca održana u Asizu

Susret je započeo u ponedjeljak 18. rujna okupljanjem u zagrebačkom samostanu Svetoga Duha odakle su sudionici iz Hrvatske krenuli na put prema Asizu. Prva postaja bila je Padova gdje su došla i braća koja su na službi u Njemačkoj. Svi zajedno su, nakon ručka u samostanu sv. Antuna i kratkog druženja s novacima, nastavili putovanje te su u večernjim satima stigli u Sveti samostan u Asizu. Program trajne formacije na kojemu su sudjelovala petnaestorica franjevaca konventualaca pod vodstvom provincijala fra Miljenka Hontića te vikara i voditelja trajne formacije fra Martina Jakovića obuhvaćao je molitvu, predavanja, rad u grupama, podjelu iskustava, druženje s novacima u Asizu i Padovi i s braćom Svetog samostana u Asizu te posjet nekih franjevačkih mjesta.

Prvo predavanje o Potvrđenom pravilu sv. Franje održao je fra Milan Gelo, doktorand na Sveučilištu u Tübingenu (Njemačka) i župni vikar za Hrvate u istom gradu. Istaknuo je kako Pravilo sv. Franje odražava dušu ‘Asiškog siromaška’ te je kao takvo odgojilo i oblikovalo mnoge generacije tijekom osam stoljeća. U izlaganju je fra Milan dao uvid u širi povijesni kontekst u kojem je Pravilo nastalo govoreći o Franjinom iskustvu vjere i njegovoj povezanosti s Evanđeljem, što je bitno utjecalo na razvoj Pravila te o životu prve franjevačke zajednice u kojoj se Pravilo razvijalo. Osim toga, predavač je govorio o važnosti i mogućnostima Pravila sv. Franje za današnje vrijeme te o papi Franji kao suvremenom i vjerodostojnom tumaču Pravila koje je nastalo u 13. stoljeću.

Drugog dana boravka u Asizu predavanje je održao fra Josip Ivanović, gvardijan samostana sv. Frane u Šibeniku i student na Institutu za pastoralnu liturgiju u Padovi, koji je predstavio Desiderio desideravi, apostolsko pismo pape Franje o liturgijskoj formaciji Božjega naroda. Fra Josip je braći predstavio teološka kretanja koja su obilježila razvoj liturgije od Drugog vatikanskog koncila do danas te je ponudio glavne misli dokumenta pape Franje. Istaknuo je da je liturgija mjesto susreta s Kristom te kao takva privilegirano mjesto gdje se razvija i raste crkveno zajedništvo.

Treći predavač fra Giulio Cesareo, direktor Ureda za komunikacije Svetog samostana i docent moralne teologije na Papinskom sveučilištu Urbaniana i Papinskom fakultetu sv. Bonaventure u Rimu, govorio je o živim jaslicama koje je prije 800 godina sv. Franjo uprizorio zajedno s mještanima malog mjesta Greccia. Sve je to stavio u širi kontekst Franjinog obraćenja i rasta u vjeri. „Franjina želja za uprizorenjem jaslica proizlazi iz želje da posjeti Svetu Zemlju, tj. da dotakne mjesta gdje je Isus boravio“, istaknuo je. Dodao je da Božić u Grecciu odražava Franjinu vjeru u Isusa koji nam se darovao, koji je sišao u ljudsku bijedu da nas oslobodi te iste bijede. Franjine jaslice ne mogu se razumjeti bez euharistije, štoviše upućuju na euharistiju kao istinsku i nužnu hranu za spasenje.

Osim predavanja i rada u grupama, sudionici ovogodišnje trajne formacije posjetili su Fonte Colombo, Greccio, Spoleto, Rivotorto, Porziuncolu, Bagnioreggio, rodno mjesto franjevačkog velikana sv. Bonaventure, te Orvieto gdje se u katedrali čuvaju relikvije euharistijskog čuda koje se dogodilo u Bolseni.

Vrhunac petodnevnog zajedništva mlade braće franjevaca konventualaca bio je u četvrtak 21. rujna kada su u večernjim satima slavili misu na grobu sv. Franje, koju je predvodio provincijalni ministar fra Miljenko Hontić. U propovijedi je pozvao braću da, ugledani u sv. Franju, otvore srce i obnove sjećanje na poziv koji im je Krist uputio, da potvrde vjernost Kristu i Evanđelju te da među sobom razvijaju bratsko ozračje. Posljednjeg dana boravka u Asizu misu su slavili s braćom iz Svetog samostana u Donjoj bazilici sv. Franje, a na putu prema Hrvatskoj posjetili su sestre klarise urbaniste u Città di Castello koje molitvom prate i podržavaju Hrvatsku provinciju sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

Petodnevni formativni susret održava se jednom godišnje i namijenjen je svim fratrima, a na poseban način onima koji imaju do deset godina svečanih zavjeta i/ili svećeničkog ređenja kako bi produbljivali franjevački identitet i osnaživali zajedništvo i bratsko ozračje.