Misu je predslavio u zajedništvu s biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim Petrom Palićem i biskupom banjolučkim Željkom Majićem te uz koncelebraciju provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Joze Grbeša, vikara Provincije Bosne Srebrene fra Janka Ćure, generalnog vikara iz Mostara mons. Nikole Menala i još 28 svećenika među kojima većina dekana iz svih biskupija u Bosni i Hercegovini. Školska sestra franjevka s. Marica Pavlović s članovima zbora animirala je liturgijsko pjevanje. Sjemeništarci su asistirali kod oltara te pročitali prvo misno čitanje i molitvu vjernika.

Na početku mise rektor sjemeništa „Petar Barbarić“ i ravnatelj istoimenog Katoličkog školskog centra u gradu na Lašvi preč. Željko Marić pozdravio je sve nazočne među kojima hodočasnike koji se svakoga četvrtka okupljaju u crkvi sv. Alojzija Gonzage, i sve sudionike međudekanskog susreta koji se održava u prostorijama ovog odgojnog Zavoda. Poseban pozdrav uputio je nadbiskupu Vukšiću, biskupu Paliću te osobito nedavno zaređenom biskupu Majiću.

U svoje ime i uime okupljenih vjernika uputio je čestitku biskupu Majiću i zahvalio što je i kao svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije redovito pratio rad ovog Zavoda. „Mi se nalazimo u jubilarnoj godini za naš Zavod – 150 godina od rođenja hercegovačkog sjemeništarca, časnog sluge Božjega Petra Barbarića. Zato nam je ovaj susret i pripremno slavlje“, kazao je rektor Marić koji je podsjetio da se upravo u ovo vrijeme u obližnjoj župi i franjevačkom samostanu u Gučoj Gori vjernici župa travničkog dekanata opraštaju od pokojnog župnika susjedne župe Bučića fra Nikice Zlatunića. Zamolio je sve da ga u svojim molitvama preporuče Božjem milosrđu.

Uvodeći u slavlje, nadbiskup Vukšić uputio je pozdrav biskupima, ocu provincijalu, braći svećenicima te ostalim nazočnim vjernicima. Sve okupljene potaknuo na molitvu da providnost Božja „čim prije na čast oltara dovede časnog slugu Božjega Petra Barbarića“. Podsjetio je da su svećenici i biskupi danas tu okupljeni na svom redovitom Međudekanskom susretu te zahvalio dragom Bogu za milost zajedničkoga euharistijskog slavlja. Pozvao ih je da, poput Isusovih učenika – ohrabrenih njegovim ukazanjem i njegovim dolaskom među njih nakon uskrsnuća, sve više jačaju u vlastitoj vjeri u Kristovo uskrsnuće i iz te vjere navješćuju radosnu vijest onima koje susreću te krštavaju one koji žele milost Božju. „I neka nam dragi Bog oprosti sve naše slabosti i grijehe na našem putu vjere u Isusovo uskrsnuće i na našem putu naviještanja Isusova evanđelja“, istaknuo je nadbiskup Vukšić uvodeći u pokajnički čin na početku mise.

Nakon što je đakon don Antonio Zurdum navijestio evanđeoski misni odlomak, propovijed je uputio biskup Majić koji je podsjetio da sv. Luka opisuje prve jeruzalemske kršćane kao zajednicu jednog srca i duše kojima je sve bilo zajedničko. „Oni su pripadali jedni drugima bez sebičnosti kako u duhovnom tako i u materijalnom smislu. Stoga i ja želim odmah na početku pozdraviti ovaj naš dan zajedništva po vjeri u Isusa Krista u kojemu i mi danas svjedočimo ono što je živjela prva Crkva. Stoga, dao Bog da ovakvih dana zajedništva i međusobne solidarnosti i razumijevanja bude više, da to bude glavno obilježje ove krajevne Crkve“, rekao je biskup Majić te se osvrnuo na prvo misno čitanje iz Djela apostolskih koje prikazuje djelovanje đakona Filipa.

„Filip đakon, a naziva ga se i ‘evanđelist’, jedan je od sedmorice kojega su apostoli postavili u službu đakona za službu u Crkvi u Jeruzalemu. (Dj 6,1-7) Kada je došlo do velikog progonstva Crkve u Jeruzalemu i on poput mnogih napušta Jeruzalem i odlazi u krajeve samarijske“, kazao je biskup Željko dodajući da je đakon Filip propovijedao Krista i da je mnoštvo jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio i gledalo znamenja koja je činio. „Današnjem ulomku iz Djela upoznaje nas pobliže o načinu Filipova apostolata. Filip ponukan Duhom – ‘Anđeo mu se Gospodnji obrati’ – kreće na put koji je pred ljudskim očima pust. No, Filip sluša glas: usta i pođe. Odjednom eto pred njim čovjeka – u ovom slučaju Etiopljanina – dvorjanina koji bijaše nad kraljičinom riznicom. Dvorjanin čita, a ne razumije što čita. A kako će razumjeti, ako ga tko ne pouči. Treba učitelja. Filip mu sve potanko tumači. Filipovo tumačenje tako je snažno. Čim je Etiopljanin ugledao vodu znao je što mu je činiti: ‘Evo vode! Što me priječi da se krstim?’ Siđoše obojica u vodu i Filip ga krsti. Čim ga krsti, Duh Filipa ponese dalje na novi zadatak, a Etiopljanin radosno nastavlja putu, ali sada u novosti života“, rekao je biskup banjolučki.

„Draga braćo i sestre, poštovani i dragi svećenici. Razmišljajući na ovom ulomku iz Djela, uvijek sam u mislima imao ovaj naš narod – naš kraj, nas svećenike. Po tko zna koji put nasta progon u ovoj našoj zemlji. Mnogi su se razbježali u europske, američke, australske i ne znam koje druge zemlje. S njima u te krajeve pođoše i mnogi svećenici i đakoni da im propovijedaju Evanđelje. Želimo vjerovati, i na tu nakanu se Bogu moliti, da su mnogi koji su napustili ove naše krajeve postali evangelizatori prostora u koji su došli; da su u progonstvo otišli sa sjemenom Riječi i tu Riječ posijali u krajeve u koje dođoše. Zato, kako ne reći: divan je naš Bog koji ravno piše i po krivim crtama našega ljudskoga umovanja. Ali u ovom našem Jeruzalemu, Bogu hvala, uz apostole ostade lijep broj svećenika da dvore svoj narod kruhom anđeoskim i utjehom nebeskom“, rekao je pastir Crkve banjolučke.

„Kako je ohrabrujuće i srcu ugodno bilo pročitati neki dan vijest iz Sarajeva da se na Saboru Vrhbosanske nadbiskupije okupilo oko 230 svećenika. Veliki je to Božji dar – 230 svećenika jedne nadbiskupije oko svoga pastira u razmišljanju i molitvi. Dakle, zajedno s dramatično umanjenim brojem vjernika, Bogu hvala, ostao je vrlo lijep broj svećenika. I ne samo ovih 230 okupljenih u Sarajevu. Tu je brojno svećenstvo hercegovačkih biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske; tu je dobro i brojno svećenstvo mučeničke Banjolučke biskupije. Stoga, dragi moje narode Božji, za sve njih molite se nemojte se umoriti moliti Bogu za svoje svećenike. Imat ćete nas onakve kakve nas izmolite. Uzdižite svagdanje molitve za svoje svećenike“, rekao je biskup.

„A vas, poštovani i dragi dekani, i preko vas sve svećenike ove krajevne Crkve pozivam i hrabrim da Duhom ne malakšete; da se poput đakona Filipa Duhu Svetomu otvarate i on neka vas, neka nas vodi; da poput Filipa i mi krenemo, ljudskim očima gledano, pustim putem u još pustiju Gazu. Tko zna koji nas tamo „etiopljanin“ čeka; čovjek koji treba naše tumačenje, čovjek koji treba našu riječ, našu utjehu, čovjek kojemu su poput dvojice učenika iz Emausa potonule sve lađe nade, vjera splasnula, umanjila do kritične razine, a iz ranjenoga srca izlila se velika količina ulja ljubavi. Priđi mu popu Isusa, poput Filipa. Protumači mu pisma da mu se sumnje rasprše, vjera poraste, unatoč tolikih životnih poteškoća ne umre nada i unatoč tolikih rana srca umnaža se ljubav… Neka nam sv. Filip, koji je na poticaj Duha Svetoga pošao u pustu Gazu u kojoj ga je čekao čovjek da ga Bogom ispuni, bude nadahnuće i kod Gospodina zagovornik u našem pastoralnom radu u ovoj krajevnoj Crkvi“, rekao je biskup Majić na kraju svoje propovijedi. Na kraju mise svi zajedno su, kao i svakog četvrtka, izmolili molitvu za proglašenje blaženim časnog sluge Božjega Petra Barbarića, izvijestila je KTA.