RV: U Vatikanu su 5. srpnja u nazočnosti pape Ivana Pavla II. objavljeni dekreti o herojskim krepostima dvoje budućih hrvatskih blaženika, koje od sada zovemo venerabiles, tj. časni sluga Božji Ivan Merz i časna službenica Božja Marija Petković. Pred našim mikrofonom nalazi se o. Božidar Nagy, postulator kauze Ivana Merza, koji je po službenoj dužnosti sudjelovao na proglašenju dekreta zajedno s ostalih 12 postulatora o čijim su kandidatima također bili objavljeni dekreti. Oče Božidare, nakon trideset godina Vašega rada vi ste sada sigurno veoma radosni?

BN: Bez daljnjega da je to velika radost, spojena sa zahvalnošću Bogu. No, to treba biti radost za cijelu domovinsku Crkvu, svi se moramo radovati i Bogu zahvaljivati. No, potpuna radost bit će tek onda kad naš sada već časni sluga Ivan Merz bude proglašen blaženim, a potom i svetim, što je onaj konačni cilj cijelog procesa i ovoga našeg rada. Jučerašnji događaj objave dekreta o herojskim krepostima jest pretposljednja stepenica do proglašenja blaženim. Posljednja stepenica, odnosno preduvjet prije beatifikacije bit će proglašenje dekreta o čudu, koji će biti objavljen u jesen. Ali, već jučerašnji dekret o krepostima jest službena Papina potvrda da je Merz uzor kršćanskih vrlina i kršćanskog života.

RV: Možete li nam jednostavnijim riječima objasniti što to znače “herojske kreposti”?

BN: Jednostavnijim i slikovitim rječnikom pojam “herojske kreposti” mogli bismo opisati ovako: kandidat oltara ima u očima Boga i pred Crkvom ocjenu “odličan” iz svih “predmeta” tj. na svim područjima kršćanskog ponašanja i djelovanja. Na temelju brojnih svjedočanstava iz njegova života potvrđuje se da je najprije imao i vršio tri bogoslovske kreposti – vjeru, ufanje i ljubav i to u natprosječnom (herojskom stupnju), zatim da je posjedovao i vršio u herojskom stupnju ostale četiri stožerne kršćanske kreposti: pravednost, razboritost, umjerenost, jakost, kao i sve ostale vrline koje su s njima povezane, a to su poniznost, poslušnost, moralnu čistoću, ljubav prema bližnjemu, strpljivost itd. S takvim vrlinama koje su u procesu pokazane i dokazane može od sada stvarno biti uzor kršćanskog života svakom vjerniku kršćaninu.

RV: Što sada slijedi za Postulaturu, i za Crkvu u domovini nakon čina proglašenja dekreta o herojskim vrlinama?

BN: Treba sada započeti najprije jedna velika akcija upoznavanja budućih blaženika koji, iskreno rečeno još nisu dovoljno poznati u širim vjerničkim krugovima, a što je potrebno kao daljnja i neophodna priprava za beatifikaciju. Postulatura stoga predlaže da cijela sljedeća školska odnosno pastoralno-vjeronaučna godina bude u znaku naših budućih dvoje blaženika te da bude posvećena njihovom upoznavanju. Moramo biti veoma svjesni da su sveti ljudi veliki dar Božji određenom narodu, a onda i cijeloj Crkvi. Preko svetih ljudi Bog nam upućuje određenu poruku. Kad to Crkva potvrdi, kao što je to jučer učinila proglašavajući herojski stupanj njihovih vrlina, onda nas to sve obvezuje, da se potrudimo upoznati Božju poruku koju nam upućuje preko svjedočanstva njihova uzornog života.

RV: To sigurno uključuje veću zauzetost svećenika i vjeroučitelja?

BN: Bez daljnjega! Dapače to se sada od njih i očekuje. Stoga Postulatura upućuje poziv i molbu svim svećenicima i vjeroučiteljima da s početkom vjeronaučne školske godine započnu sistematski upoznavati vjernike i mladež s našim budućim blaženicima. U tu će svrhu Postulatura Ivana Merza preko ljeta pripremiti tiskane materijale i razaslat će ih svim župnim uredima.

RV: A da se svećenici i vjeroučitelji spremnije odazovu toj inicijativi vjerujemo da bi veoma pomogao poticaj i posebna poruka hrvatskih biskupa u tome smislu.

BN: Nakon zajedničkog pisma koje su protekle godine naši biskupi pisali Svetom Ocu za što skorije proglašenje blaženim Ivana Merza i Marije Petković, sada javnost očekuje, kako su to mnogi dali do znanja Postulaturi, da crkveni pastiri upute zajedničko pismo našoj vjerničkoj javnosti o potrebi pripreme za beatifikaciju i napose za upoznavanje budućih blaženika. U tome smislu jednoglasno su se izjasnili svi sudionici pripremnog sastanka za Merzovu beatifikaciju koji je održan još u mjesecu svibnju u Zagrebu, na poticaj Kongregacije za kauze svetaca s kojega su uputili molbu zagrebačkom nadbiskupu. Nakon takva službenog poticaja vjerujemo da će se pastoralni djelatnici spremnije angažirati. Proglašenjem dekreta o herojskim krepostima naših časnih slugu Božjih sada je sam Papa svojim autoritetom stao iza njih. Na nama je sada da to ozbiljno shvatimo.

RV: Čini se da u tome smislu Crkva u Bosni i Hercegovini prednjači?

BN: Veoma nas raduje da se vjernici katolici u Bosni i Hercegovini, napose u Banjolučkoj biskupiji, rodnoj biskupiji Ivana Merza pod vodstvom svojih pastira već drugu godinu ozbiljno pripremaju molitvom i raznim drugim načinima na taj veliki čin proglašenja blaženim. Upravo nam je jučer priopćio biskup Komarica da će Biskupska konferencija BiH zasjedati polovicom ovoga mjeseca i jedna od točaka dnevnoga reda jest upoznavanje naših časnih slugu Božjih Ivana Merza i Marije Petković i s tim u svezi planiranje sasvim konkretnih akcija u vidiku priprema za njihovu beatifikaciju na području BiH. Ta spremnost Crkve u BiH tim više zadivljuje, jer je Ivan Merz u Banjoj Luci rođen i odrastao, ali je svoju svetost preko svoga apostolata razvio i postigao u Hrvatskoj. Isto tako sestre Kćeri Milosrđa, kao duhovne kćeri buduće blaženice tek su nedavno otvorile dvije kuće na teritoriju Bosne. Dakle Crkva u Bosni i Hercegovini doživljava naše buduće blaženike kao svoje, jer je to hrvatska svetost koja nam je svima na ponos bez obzira gdje su naši budući blaženici živjeli i djelovali.