Treća edukacija Caritasa u sklopu projekta „PLUS” posvećena pravima i obavezama starijih osoba

Edukaciju „Prava i obveze starijih osoba – prevencija zloporabe ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju” održala je umirovljena diplomirana pravnica Nada Vidović-Džidić koja je kazala kako njezino izlaganje ima za cilj upoznati građane sa zakonskom regulativom obje vrste ugovora o uzdržavanju; Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, kao i praksom u zaključivanju tih ugovora. Poznavanje zakonskih propisa, te razlika između ta dva ugovora, pomoći će građanima u izbjegavanju zlouporaba, kazala je uvodno Vidović-Džidić.

U nastavku je umirovljena dugogodišnja javna bilježnica pojasnila razliku između dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, moglo se čuti, jedna se strana obvezuje kao davatelj uzdržavanja da će drugu stranu ili treću osobu kao primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti, a druga strana – primatelj uzdržavanja – izjavljuje da davatelju uzdržavanja daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. S druge strane, Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana kao davatelj uzdržavanja da će drugu stranu ili treću osobu kao primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana, dakle primatelj uzdržavanja obvezuje da će davatelju uzdržavanja za života prenijeti svu svoju imovinu ili dio te imovine. Davatelj uzdržavanja stječe stvari i prava kada mu oni temeljem ugovora budu preneseni na njegovo ime na način propisan za stjecanje vlasništva na stvarima i pravima koja su predmet ugovora. Tako na primjer za stjecanje prava vlasništva na nekretninama potreban je upis u zemljišne knjige.

„Kod Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja obvezuje se davatelju uzdržavanja prenijeti imovinu ili dio svoje imovine za svog života u vrijeme određeno ugovorom. U praksi je to najčešće dan potpisa samog ugovora, a može biti i neki drugi ugovorom određeni dan. Ako je riječ o nekretninama, prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama bit će izvršen za života primatelja uzdržavanja, što znači da će kao vlasnik nekretnina biti upisan davatelj uzdržavanja. Zakon o obveznim odnosima je preciznije uredio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je i češći u praksi. Zakonom o obveznim odnosima propisano je da se na Ugovore o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona koje se odnose na Ugovore o doživotnom uzdržavanju. To su odredbe o obliku ugovora, upisima u javne knjige, odgovornosti za dugove primatelja uzdržavanja i utjecaju izmijenjenih okolnosti, kazala je Nada Vidović-Džidić.

Nadalje se na predavanju moglo saznati kako Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao i Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, moraju biti sastavljeni u pisanom obliku te ovjereni od strane suca nadležnog suda, ali i potvrđeni (solemnizirani) kod javnog bilježnika. Osim toga, Ugovor o uzdržavanju može biti sastavljen kod javnog bilježnika u obliku javnobilježničkog akta, što i jest u praksi najčešći oblik ovakvih ugovora. Ako je predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina, davatelj uzdržavanja je ovlašten zatražiti zabilježbu tog ugovora u zemljišne knjige po samom zakonu, ali je poželjno i u samom ugovoru to navesti. Isto tako, ako je predmet ugovora pokretnina ili neko pravo za koje se vodi kakav javni očevidnik, davatelj uzdržavanja je ovlašten zatražiti zabilježbu ili kakav drugi odgovarajući upis u taj javni upisnik, upozorava pravnica te dodaje jednu veoma važnu stavku o kojoj se premalo govori u javnosti, a to je da davatelj uzdržavanja poslije smrti primatelja uzdržavanja ne odgovara za njegove dugove ni kod Ugovora o doživotnom niti kod Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

Na predavanju se, između ostaloga, moglo saznati koje su sličnosti, ali i razlike, između Ugovora o doživotnom, i onog o dosmrtnom uzdržavanju. „Ugovorom o uzdržavanju obvezuje se davatelj uzdržavanja da će primatelja uzdržavanja i treću osobu, ako je tako ugovoreno, uzdržavati do njegove, to jest do njihove, smrti. Uobičajeno je da uzdržavanje znači brigu i pružanje svakodnevnih životnih potreba, što znači da valja osigurati nabavu i pripremu zdrave prehrane, brigu o zdravlju; nabaviti lijekove i po potrebi medicinska pomagala, osigurati čiste i prozračne prostorije te održavati higijenu životnog prostora, a posebno grijanje prostorija zimi. Osim toga, davatelj osiguranja je dužan pokopati primatelja uzdržavanja prema mjesnim i vjerskim običajima ili prema posebnim željama. Poseban oblik uzdržavanja je ugovaranje zajedničkog života, u pravilu u kući davatelja uzdržavanja, kada davatelj uzdržavanja treba osigurati odgovarajuću prostoriju u kojoj će boraviti primatelj uzdržavanja“, poručila je Vidović-Džidić.

Bilo je govora i o temi prava nasljednika u slučaju postojanja Ugovora o uzdržavanju. Naime, postojanje Ugovora o uzdržavanju bitno utječe na prava nasljednika. Ako je ostavitelj zaključio Ugovor o uzdržavanju kojom je svu svoju imovinu dao davatelju uzdržavanja, zakonski nasljednici neće imati ništa za naslijediti, objašnjava pravnica. „Davatelj uzdržavanja će s ugovorom i smrtnim listom prenijeti na sebe svu imovinu primatelja uzdržavanja. Ako se radilo o Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju, onda ostavitelj neće u času smrti niti imati ostavinsku imovinu. Zakonski nasljednici tada nemaju pravo ni na nužni dio. Da se radilo o Ugovoru o darovanju, zakonski nasljednici bi imali pravo na nužni nasljedni dio. Iz prirode Ugovora o uzdržavanju kao naplatnog pravnog posla proizlazi ta posljedica za nasljednike. Naime, ponekad postoji sumnja da je Ugovor o uzdržavanju zaključen da bi se zakonske nasljednike lišilo nasljedstva. Tada bi trebalo biti moguće nasljednicima dokazati da ugovor nije stvarno postojao, odnosno da davatelj uzdržavanja nije ispunjavao svoje ugovorne obveze, pojašnjava Nada Vidović-Džidić.

Ova i prethodne dvije edukacije koje je proveo Caritas Varaždinske biskupije provedene su u sklopu projekta financiranog iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) vrijednog 1.890.959,27 kuna. Projektom „PLUS” provodit će se mjere pripreme i podjele besplatnih obroka za korisnike Caritasove Pučke kuhinje, a osim toga dostavljat će se paketi hrane starim i nemoćnim osobama, osobama koje žive u samačkom domaćinstvu ili su udaljeni od same Pučke kuhinje. Projekt traje godinu dana, to jest do 2. rujna 2019.