„Korizmeno vrijeme nas dotiče i potiče da živimo snagu Raspetoga. Raspeti Krist svjedoči koliko nas Bog ljubi, a sve što slavimo i kroz sakramente, prvenstveno euharistija, žrtva je ljubavi po kojoj nam Isus i danas svjedoči da je s nama Bog”, rekao je o. Matić u nagovoru vjernicima u crkvi Sv. Ivana Krstitelja. Govoreći o važnosti svjedočanstva u životu, franjevac Matić rekao je da čovjek koji susreće Krista ne može nego postati svjedokom. Podsjetio je na primjere tolikih osoba iz povijesti Crkve koje su, kako je rekao, „u susretu s Isusom otkrili smisao života i postojanja”.

Osvrnuvši se na život i djelo sv. Franje Asiškog, utemeljitelja franjevačkoga reda, o. Matić je istaknuo da je i sam sv. Franjo bio svjedok Krista raspetoga. „Ljubiti Raspetoga i živjeti ona kako nas uči. Svaki susret i razgovor je i svjedočanstvo. Nije važno svjedočiti samo riječima; život treba biti svjedočanstvo. Upravo je sv. Franjo znao reći subraći: Braćo idite naviještajte radost evanđelja, a ponekad koristite i riježi. Život treba nositi autentičnost onoga što govorimo. Samo tako postajemo pravi svjedoci Isusa Krista, poručio je voditelj Franjevačkih pučkih misija.

Svjedočanstvo vlastitoga života i Kristova poziva na služenje iznijeli su okupljenim vjernicima franjevci koji se ovih dana nalaze u pratnji o. Matića. Fra Darko Grmača ukratko se predstavio vjernicima, rekavši da je sa 14 godina otišao u sjemenište, a sada je student 5. godine Filozofsko-teološkoga studija u Zagrebu. Prošle godine, 7. rujna, položio je redovničke zavjete. Pozvao je vjernike na molitvu za svećenike i nova duhovna zvanja.

Fra Ivan Ivanković iz Našica ušao je u samostan s 25 godina. Nakon završene gimnazije u Našicama, upisao je pravni fakultet u Osijeku, koji je završio 2013. godine. Po završetku studija počeo je raditi u jednom odvjetničkom uredu u Zagrebu. Razmišljao je o životnom putu, rekavši kako mu je teško reći što je bio presudan trenutak da krene redovničkim putem. U Samoboru je bio u postulaturi, a novicijat je polazio na Trsatu u Rijeci. Student je 4. godine Filozofsko-teološkoga studija, a za pola godine će, kako je rekao, položiti doživotne zavjete. Pozvao je vjernike na molitvu za redovnike.

Fra Ivan Majić iz Splita, izrazio je zahvalnost vjernicima što može u vjerničkoj zajednici u Postirima sudjelovanja u Franjevačkim pučkim misijama. Ostao je bez oca u 13. godini života. Kao najstariji od četvero djece, preuzeo je tada ‘zaštitničku ulogu’ u obitelji. Završio je Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju u Splitu, a zatim je upisao studij kroatistike i slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlio se 2005. godine kao asistent na Filozofskom fakultetu, a kasnije je upisao i poslijediplomski studij iz književnosti, doktoriravši 2011. godine. U 31. godini života osjetio je duhovni poziv, razmišljajući o važnosti vjere u životu. 

Fra Srećko Bekavac iz Splita pjesmom je vjernicima približio svoj životni put. S gitarom u rukama i pjesmom na ustima dirnuo je brojne vjernike riječima pjesme „Koliko sam puta tebe izdao. Koliko sam puta čavle ti zabio. O koliko si puta zbog mene krvario, o koliko si puta meni žedan došao. A ja nisam vidio! Ljubljeni Isuse, kako su te tako malo ljubile moje usne nevjerne. Reci mi Isuse koliko su te puta udarile moje ruke drhtave. Reci mi Isuse koliko ti je boli nanilo moje srce slomljeno. A ja nisam vidio”. 

Misno slavlje trećega dana Franjevačkih pučkih misija predvodio je franjevac Franjo Vuk. Vjernicima je u homiliji govorio o važnosti obraćenja u vjerničkom životu. „Ako netko želi preispitati sebe je li doista obraćen, neka pogleda svoje svjedočenje. Svjedoči li njegov život doista ono što vjeruje. Jesam li kao vjernik oduševljen onim u što vjerujem? Vidi li netko u meni oduševljena kršćanina? Vidi li u meni osobu koja je poletna, osobu koja je zadovoljna i koja nosi u sebi nešto više od onoga ustaljenoga, potaknuo je franjevac Vuk na razmišljanje pristigle vjernike. Ukazao je i na opasnosti koje može nositi tradicija i samo izvanjsko ivršavanje obreda. „Možemo izvršavati sve izvanjsko, a da nemamo živu i jasnu sliku Boga. U tom vanjskom izvršavanju tradicije može nedostajati duha”, rekao je Vuk. 

Govoreći o čovjeku dostojanstvu, ustvrdio je da ono proizlazi iz njegove povezanosti s Bogom. „Dostojanstvo je Bog dao svakome čovjeku. Zato među ljudima ne smije biti rivalstva i nadmetanja. Među ljudima treba vladati prijateljstvo i ljubav. Doživljavam li čovjeka pored sebe kao brata, kao osobu koja ima svoje dostojanstvo”, zapitao je o. Vuk. Potaknuo je vjernike na obraćenje, na vlastito mijenjanje i nadvladavanje životnih slabosti, ukazavši pri tom na čovjekov poziv prema savršenstvu.