Jedna skupina istarskih hodočasnika redovito odlazi onamo kako su išle nebrojene prethodne generacije, pješice iz raznih krajeva Istre. Posljednjih desetljeća ustalila se praksa da se hodočasnici pješaci okupe dva dana ranije, u četvrtak, u pazinskom Franjevačkom samostanu Pohođenja Marijina te misom u podne započnu hodočašće na kojem u dva dana propješače šezdesetak kilometara. Točno 47 sati nakon okupljanja u Pazinu i ove se godine pedesetak hodočasnika pješaka pridružilo ostalim hodočasnicima koji su stigli na Trsat u velikom broju, autobusima i osobnim automobilima, te su svi zajedno sudjelovali na misi u perivoju svetišta.

Na misi je ove godine bilo oko 3000 vjernika, no osim istarskih hodočasnika bilo je i više skupina iz drugih krajeva  Hrvatske. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša. Koncelebriralo je sedamdesetak svećenika. Okupljenima se na početku riječima dobrodošlice obratio gvardijan i čuvar trsatskog svetišta fra Bernard Barbarić.

Biskup je u homiliji, tumačeći riječi evanđeoskog ulomka o svadbi u Kani Galilejskoj, naglasio promišljanje o, kako je rekao, biblijskim temeljima Blažene Djevice Marije, ali i o temeljima same molitve. Kroz pet točaka svrnuo je pozornost na što je Blažena Djevica Marija činila i zašto mi danas na poseban način želimo neke stvari slijediti i biti kao ona. Blažena Djevica Marija dolazi na svadbu sa svojim Sinom i njegovim učenicima, ide na okupljanje većeg broja ljudi zbog radosnog  događaja, za mladence – najvećeg u životu. To nam poručuje da je radost ono što karakterizira svakoga kršćanina i da svaki čovjek treba u svoju obitelj donijeti radost.

Događaj se zbio u jednoj siromašnoj obitelji u Kani Galilejskog, Blažena Djevica Marija i Isus dolaze u pohoditi jednu obitelj, time šalju poruku da je obitelj sveto mjesto. Vidimo da u obiteljima postoje razni sukobi, i da se mnogi prema vlastitim obiteljima ponašaju grubo, i više pažnje pokazuju prema strancima nego prema ukućanima. Blažena Djevica Marija i Isus nam pokazuju da mi u svojim obiteljima trebamo biti ljudi, očevi i majke koji će uvažavati jedni druge i stvarati onu sreću koju su doživjeli ovi mladenci na svome vjenčanju. Blažena Djevica Marija obratila se za pomoć svome Sinu jer je vidjela nevolju tih ljudi, opasnost velike sramote ako se nešto ne poduzme. A mi, pomažemo li našim bližnjima, zapitao se propovjednik. Marija nam poručuje da trebamo biti ljudi koji će znati prepoznati potrebu bližnjega i čovjeku pomoći u njegovoj nevolji.

Govoreći o Marijinoj molitvi biskup je naglasio da ona, kao majka, ima dar da može prepoznati što će se dogoditi, kao što majke inače znaju predvidjeti probleme svoje djece. Ona nam govori da je Isusu sve to vidio, kao što vidi i naše probleme, ali čeka da mu se obratimo u svojoj poniznosti i da preko Blažene Djevice Marije zatražimo onu pomoć koja nam je potrebna. Marijina molitva je ustrajna, i ona ne odustaje dok ne dobije ono što treba. No ona je ponizna i poslušna, govori Isusu samo „Vina nemaju.“ i onda prepušta Njemu da učini što je najbolje za te mladence.

Iz ovog Evanđelja vidimo profil Blažene Djevice Marije, rekao je propovjednik. Isus je u odgovoru naziva ‘ženo’, tako su se Židovi obraćali ženama s velikim poštovanjem, no nikada se nije sin tako obraćao majci. U tome vidimo viši smisao, kroz perspektivu Staroga zavjeta, kroz riječi „Neprijateljstvo zamećem između tebe i Žene…“ Isus želi reći da je Blažena Djevica Marija ona koja je prorečena i koja je naviještena već u Starome zavjetu, ona koja će biti vrlo utjecajna u povijesti spasenja čovječanstva. Uzdignuta je radi te proročke dimenzije, ali i zato što će iz njezina potomstva proizaći sam Krist Spasitelj. Ona je i Nova Eva, ona koja umjesto onog ‘ne’ Adama i Eve rekla ‘da’ novom čovjeku i čovjekovu spasenju.

Ustrajnost Blažene Djevice Marije vidimo kada joj Isusu kaže ‘Ženo, što ja imam s tobom?’, ona ne odustaje, ona dobro pozna svoga sina i shvatila je što je Isus htio poručiti riječima ‘Nije došao moj čas’, ali ona kao majka instinktivno pozna svoje dijete. Ona nam je model i uzor kako trebamo moliti i tražiti. Biskup je naglasio nepokolebljivu vjeru, snagu i ustrajnost molitve Blažene Djevice Marije. Ona se, vidjevši ljude u nevolji, instinktivno okreće svome Sinu Isusu Kristu, i u tome bi nam nadasve trebala biti uzor. U olujama života, poput nje trebamo gledati prema Isusu i vjerovati da će nas vjera spasiti.

Blažena Djevica Marija vodi ljude Isusu, pomaže nam da mu počnemo vjerovati, ona nas uzima za ruke i usmjerava nas prema Isusu Kristu, naglasio je biskup. Ona u radosti i u žalost uzdiže svoga sina, i mi ga stoga trebamo tražiti i u radosti i u patnji. Blažena Djevica Marija pomaže našu vjeru kao majka svoje dijete, Marija Majka treba roditi u nama Isusa Krista i da se rodi ona vjera koja će nam biti temelj za cijeli naš život, zaključio je biskup.

Na kraju misnoga slavlja predvoditelj je, uime svih hodočasnika, izmolio zavjetnu molitvu pred likom Majke Božje Trsatske. Po završetku misnoga slavlja hodočasnici su, predvođeni biskupom i svećenicima, u ophodu prošli oko oltara Gospe Trsatske.