Tribina o zamjenskom (surogat) majčinstvu, pobačaju i prizivu savjesti

Događaj je organiziralo Hrvatsko katoličko liječničko društvo, podružnica Zadar, a prigodnu tematsku riječ na početku tribine uputio je i njihov duhovnik don Martin Jadreško.

Dr. Radan, subspecijalistica fetalne medicine i opstetricije puno je istraživala i doktorirala na temi zamjenskog majčinstva (ZM) i potpomognute oplodnje te je opisala implikacije surogatstva. „Zamjensko majčinstvo je najsloženija metoda umjetne oplodnje. To je najsloženiji medicinsko-socijalno-pravni oblik ljudskog zanošenja, jedna od posljedica umjetnih metoda potpomognute oplodnje. ZM je danas posebna svjetska industrija, teška nekoliko milijardi dolara. S obzirom i na mogućnost biranja, dizajniranja djece, neki su spremni dati 95 000 do 160 000 dolara za jedan proces ZM-a. Inače, proces surogatstva majke prosječno košta između deset i trinaest tisuća dolara. Umjetna oplodnja je stara pedesetak godina, a ZM četrdesetak godina. To su mlade metode. Taj val iz svijeta dolazi nama. U Hrvatskoj postoje djeca rođena surogat majčinstvom. To nije pravno uređeno“ rekla je dr. Radan.

Čimbenici ZM-a su zamjenska majka i ljudi koji službeno kod nje naručuju da im ona začne, nosi i iznese trudnoću, da rodi dijete i da ga se odmah nakon poroda odrekne. To se regulira ugovorom kojeg potpisuje zamjenska majka. Dvije osnovne vrste ZM-a su altruistično koje je rijetko i komercijalno, za novac. Poželjno je da surogat majke nisu prevelike izobrazbe, da su srednje životne dobi, da već imaju svoju biološku djecu, da se lakše odrekne djeteta. To su žene iz siromašnijih zemalja, uglavnom iz Rusije, Ukrajine, Indije i u tim zemljama iz siromašnijih slojeva društva. „Strašna je činjenica da jedno dijete može imati zapravo pet roditelja. Naručitelj i naručiteljica trudnoće (roditelji 1 i 2), davatelj spolnih stanica (roditelj 3), davateljica jajne stanice (roditelj 4) i zamjenska majka (roditelj 5) koja će po ugovoru dijete začeti, nositi, roditi i predati. Za takvo dijete roditeljski autoritet cijepa se na pet autoriteta. Dijete vidi višak oko sebe. Zašto dva oca, zašto dvije majke? Nije prirodno“ upozorila je dr. Radan.

Razlozi za ući u proces ZM-a su nemogućnost da žena rodi. Jednostavniji razlozi su da se žena boji trudnoće i trend po kojem umjetnici, pjevači, glumci, tako dolaze do djeteta, pa misle: ‘To je moderno, zašto ne bi i mi?’. „ZM srozava društvo, potiče kriminal, reproduktivnu prostituciju, reproduktivni turizam, genetički primitivizam, srozava ljudski rod narušavajući normalno grananje ljudske obitelji i arborizira obiteljsko stablo. Reproduktivni turizam znači da su mnoge zemlje prepoznale da to nije dobra praksa, ne odobravaju je, ali ljudi se snađu. Otputuju u druge zemlje, dobiju dijete, snađu se glede papira. Reproduktivna prostitucija znači da se nekad ZM događa izravnim bračnim činom zamjenske majke i plodnog oca iz neplodnog para. Genetički primitivizam nastaje kad se kaže: ‘Mogu voljeti isključivo dijete koje sa mnom ima genetsku vezu’. Često je to da obiteljsko nasljeđe ostane u obiteljskom krugu“ rekla je dr. Radan.

Netko proda svoje spolne stanice da ima novac za školovanje. „No, rijetki studenti očekuju da će dijete kasnije doći, za 20 godina i reći ‘Ti si moj otac’. Javlja se kolizija prava. Davatelj spolnih stanica ne želi da se zna da je on prodao te spolne stanice. A dijete ima pravo znati tko je njegov roditelj. Ako ništa drugo, zbog anamneze. To je ukrštavanje, suprotstavljanje, kolizija prava djeteta i davatelja stanice. Tako začeto dijete je objekt, tu se radi o trgovini, tržištu. Kada se nešto trži, govori se o predmetima. Očekuje se da se prodaje i kupuje zdravi predmet. Ako se rodi malformirano dijete, govori se o oštećenom predmetu koje naručitelji ne žele, misleći, nisu dali deset tisuća dolara za bolesno dijete. Takvo dijete često postaje teretom socijalnih službi“ upozorila je dr. Radan.

Zamjenska majka upada u vrstu modernog ropstva. U ugovoru ona potpisuje kako će se hraniti, gdje će živjeti, koji je njen stil života, kako će se ponašati. Naručitelji često traže da ide u posebne prostore te je izmještaju iz njene obitelji. Trudnoća nosi sa sobom i mogućnost komplikacije koja može narušiti zdravlje te žene. ZM umjetnim putem svađa muškarce i žene. Muškarac u tom slučaju ne treba suprugu, nego će naći ženu koja će roditi za novac. „Žena koja se odlučila biti zamjenskom majkom najgore je prošla u tom procesu gdje se svima ruši dostojanstvo ljudske osobe. Čovjeka možemo uništiti namjernim pobačajem, zamrzavanjem i odmrzavanjem ljudi, spiralom, pilulom. Postoji i povreda prenošenja ljudskog života, uništavanja dostojanstva prenošenja ljudskog života. Uloga žene u tom procesu raslojava se na ulogu majke, ulogu nositeljice, postaje inkubator, robinja jer potpisuje ugovor koji je puno toga obvezuje. Takva žena je iskorištena, naručitelji je nakon poroda više ne žele vidjeti. Ugovorom je potpisala da se odriče djeteta“ rekla je dr. Radan.

Predavačica je govorila i o segmentu pravosuđa. „Tko je majka prema hrvatskom zakonu? Žena koja je dala spolnu stanicu ili žena koja je nosila i rodila dijete? Prema presumpciji majčinstva, majkom djeteta se smatra žena koja je rodila dijete. Glavno iznenađenje ZM-a kojega se ljudi boje je da žena ne želi predati dijete. Zato što ona ne zna kako će se snaći u smislu najjačeg nagona na svijetu, a to je majčinski nagon“ istaknula je dr. Radan. Kada žena ne želi predati dijete sude sudovi, nastaje spor.

Upozorila je da surogat majčinstvo narušava grananje obitelji i obiteljskog stabla. Npr., žena sklopi drugi partnerski odnos. Partner bi želio dijete, a ne može imati. Žena iz prvog braka ima kćer i zamoli je hoće li svojoj majci roditi dijete. Kćer pristane. „To dijete ima poremećene odnose. Žena koja ga je naručila je njegova baka, po genetici. A po narudžbi majka. Žena koja ga je rodila, po genetici je njegova sestra. A po rađanju njegova majka. Dijete ima dva odnosa u istoj osobi. Poznato je da su majke bile surogatne majke kćerima, kćeri majkama, sestre sestrama. To je narušavanje obitelji kao osnovne jedinice društva i civilizacije“ upozorila je dr. Radan.

Govoreći o zamrzavanju i ostavljanju zamrznute djece, kao posljedici umjetne oplodnje, dr. Radan je rekla da Zakon o ljudskoj reprodukciji iz 2009. g. koji je donio ministar zdravstva Darko Milinović još nije govorio o surogatstvu. „Zakon ministra Rajka Ostojića je najpermisivniji zakon u Europi. Tada je rečeno da ljudski život započinje rođenjem. Taj zakon kaže da se može proizvesti dvanaest ljudskih zametaka. Nakon oplodnje, preostali zametci neka se zamrznu na pet godina. Nakon pet godina može se dokupljivati čuvanje zametaka po godinu dana. Kada više nitko ne pita za zametke, s njima u biološki otpad. Završe u industriji za uljepšavanje, kao antiage sredstva u kozmetičkoj industriji. Sastojci zametaka se koriste u kozmetici jer obiluju važnim hormonima, izvrsnog biokemijskog sastava. Završavaju i kao sredstvo za eksperimente za dobivanje matičnih embrionalnih stanica. Za to danas nema opravdanja s obzirom da na dnevnoj razini možemo iz zaklada dobivati matične stanice iz pupkovine i iz ostalih dijelova ljudskog tijela. Taj zakon kaže i da se zametak može dati istospolnim parovima, može ih se usvajati i zaleđivati“ rekla je dr. Radan, naglasivši: „U Hrvatskoj postoji 30 000 zamrznutih zametaka ili ljudi na tom razvojnom stadiju. Ne zna se što s njima učiniti. To je cijeli jedan grad“.

„Znanstvene činjenice kažu da ljudski zametak znači biološko jedinstvo novog bića jer se svi njegovi sustavi razvijaju kodirano, usklađeno, neprekinuto, kontinuirano. Kao što se gradi kuća, temelji, zidovi, krov, tako i tu svaka prethodna faza koja je završena, nova je podloga za sljedeću fazu koja treba nastupiti. Čovjek je ljudsko biće već na razini zigote. Sve što će netko imati u trenutku smrti kada će biti nekoliko trilijuna stanica, ima u smislu genoma zapisano kad je samo jedna stanica. Zigota je posve novi organizam, ne pripada samo ocu ni samo majci. Dijete ima vlastite kromosome, vlastiti spol. To je ljudski organizam“ rekla je dr. Radan.

„Nekad se čuje, to je tijelo moga tijela. Majka je gospodar djeteta koje u sebi nosi pa ga ima pravo ukloniti. No, dijete ima sve svoje nove organe, nema majčine organe. Kad bismo majci uklonili njene izvore hrane i pića, ni ona ne bi mogla dugo ostati na životu. U toj točki razmatranja važno je razlikovati okolinske sustave opskrbe i čovjeka kao osobu kojemu majka ne može biti gospodar, vlasnik, nego samo dobar domaćin. Jer dijete se nalazi u pravo vrijeme, na pravom mjestu, u utrobi svoje majke, s pravom, kao nekad njegova majka u utrobi svoje majke“ rekla je dr. Radan, poručivši: „Nevjerojatno je da mi koji smo živi i uživamo život, raspravljamo mogu li druga bića, nama istovjetna, po broju i vrsti kromosoma, mogu li uopće započeti živjeti ili nastaviti započeti život“.

Predavačica je podsjetila da Ustav i četiri medicinska fakulteta u Hrvatskoj priznaju da ljudski život započinje začećem. „Ali istovremeno priznaju i pravo da se tog istog čovjeka može ukloniti sa zemlje, s navršenih deset ili 12 tjedana. Ljudi koji su studirali medicinu znaju kada počinje ljudski život. Ako znaš kad počinje život, zaštiti ga. Je li netko pošten, hoće li upotrijebiti priziv savjesti? Nekad se čovjek boji da će biti izopćen, sam, ucijenjen, pati od ljudskog obzira, boji se za materijalna dobra“ rekla je dr. Radan, istaknuvši da „uništavanjem jednog čovjeka gubimo grozd ljudi. Ako bi novorođeni čovjek oblikovao svoju obitelj, imao djecu i unučad, u pitanju je grozd ljudi. Tijelo možemo ubiti, ali, što ćemo kao roditelj, liječnik, medicinska sestra, reći kad se susretnemo oči u oči, jer čovjek ima svoju neumrlu sastavnicu, a to je duša. Tijelo možemo ukloniti, ali ne i dušu jer ona je nerazoriva“ istaknula je dr. Radan.

Upitavši „smije li medicina sve što može, opravdava li svaki cilj sva sredstva“, dr. Radan je rekla da je cilj imati dijete plemenit. „Ali kako, kojim sredstvima, to je veliko pitanje. Jer sredstva mogu biti skupa, škodljiva, etički prijeporna, upitna i neprihvatljiva. Nijedno razmatranje takve vrste ne može se ni početi ni završiti a da se ne sagleda čovjeka u njegovoj cjelini, ne fragmentarno. Čovjek ima razinu tijela, psihe i duha koje se prožimaju, čineći cjelovito biće, ljudsku osobu. Tako i naša spolnost zahvaća razinu tijela, psihe i duha. Spolnost nam je ostavljena za svu vječnost. Zato imamo svete i svetice“ istaknula je dr. Radan, poručivši da je „medicina tu da služi čovjeku“.

„Medicina se bavi pitanjima zaštite života i zdravlja. Želi spriječiti bolest i liječiti dostupnom terapijom. Prvo pravilo je rekao, kažu, poganin Hipokrat: „Ako me žena i zatraži sredstvo za pometnuće ploda, neću joj dati“. To svi liječnici polažemo na dan promocije. To je Hipokratova prisega. Većina nas javno polaže, javno laže. Jer to se u praksi ne događa“ upozorila je dr. Radan, istaknuvši da je „ljudska savjest najskrovitija jezgra čovjeka gdje se u svojim najvećim dubinama čovjek susreće s Bogom. Kad se dogodi napad na vrednotu, susret ljudske savjesti i zakona koji kaže ‘Čini pobačaj’, nastupa institut priziva savjesti. On se ne koristi za bilo što, nego za obranu vrednote. Kada postojeći civilni zakon ne brani naravni zakon, kada ne štiti čovjeka, priziv savjesti nije lijenost, nije samovolja, laž, licemjerje, da liječnik pobačaj ne radi u bolnici nego privatno. Nije nakarada nepotpuni priziv savjesti koji kaže da liječnik ne mora raditi pobačaj, ali neka nađe tko će to učiniti umjesto njega. Priziv savjesti nije lakši, nego teži put. To je obrana vrednote koja je neke ljude koštala života. Sjetimo se da je par zrna tamjana trebalo staviti na žrtvenik lažnim bogovima i ljudi su za rimskih progona gubili svoje živote“ poručila je dr. Radan.

„Znanje je potrebno zbog sigurnosti. Sve je pitanje orijentacije i kompasa u životu. Ako shvatiš što je glavna vrednota, koji je prioritet vrednota, onda čovjek ima drugačiji pogled. Ako u to uključi i zahvalnost, da smo mi iz nečije ljubavi i milosrđa pozvani u život, da za nj trebamo biti zahvalni i izboriti se za živote drugih, onda je drugačije. Nemamo snage suprotstaviti se. Bojimo se. Moramo biti puno jači i paliti svjetlo u tamnoj noći“ poručila je dr. Radan.