Program preseljenja (engl. resettlement) izraz je međunarodne solidarnosti i podjele odgovornosti s državama u koje je pristiglo ili unutar kojih boravi velik broj izbjeglica, osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, te međunarodno dogovorena strategija za upravljanje migracijama, smanjenje nezakonitih migracija te sprječavanje krijumčarenja ljudi kojima su izbjeglice često izloženi. Također, preseljenje državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva omogućava izbjeglicama i raseljenim osobama, kojima je potrebna međunarodna zaštita, zakonit i siguran dolazak u države članice Europske unije gdje im se osigurava potrebna zaštita.

Hrvatska se temeljem dviju odluka Vlade RH, iz 2015. i 2017. godine, obvezala prihvatiti ukupno 250 osoba. Temeljem prve Odluke, prihvaćene su 152 osobe iz Sirije, slijedom čega je donesena i dodatna Odluka Vlade, kao i sporazum koji je MUP krajem 2018. godine sklopio s Isusovačkom službom za izbjeglice, a koji je tada predstavljao temelj prihvata preostalih 100 izbjeglica, odnosno 20 obitelji. Aktivnosti vezane uz prihvat i kompletnu integraciju provela je Isusovačka služba za izbjeglice, dok je Ministarstvo unutarnjih poslova proces sufinanciralo europskim sredstvima.

Iz UNHCR-a su poručili kako se možemo samo nadati da je 2020. primjer ekstremne nepravilnosti glede preseljenja izbjeglica te su uputili hitan poziv vladama da ove godine osnaže svoje programe i ubrzaju procesuiranje zahtjeva za azil te tako spase živote onih koji su najugroženiji. Većina izbjeglica koje je UNHCR prošle godine preselio je iz Sirije, Konga i Mjanmara.

Najviše je izbjeglica prošle godine primio SAD, njih 6740, no godinu ranije je u tu zemlju primljeno njih 21.159. Švedska je iste godine kroz programe UNHCR-a primila 3543, a Kanada 3496 izbjeglica.

Velika većina od sveukupno 26,4 milijuna izbjeglica koji su matične zemlje napustili zbog rata i progona nalazi se u susjednim zemljama. Prioritet za preseljenje imaju najranjivije skupine, uključujući osobe s posebnim potrebama.

Isusovačka služba za izbjeglice podsjeća kako su solidarnost i jednakost među temeljnim vrijednostima na kojima je izgrađeno europsko društvo, koje bi trebalo težiti uključivosti i miru. Solidarnost podrazumijeva da snažniji članovi društva trebaju pomoći najslabijima. Jednakost podrazumijeva da nema mjesta diskriminaciji i da težimo društvu u kojem svi imaju jednake mogućnosti.

Zbog nedostatka sigurnih i zakonskih puteva do EU-a i zahtjeva za zaštitom, ljudi koji bježe od oružanog sukoba ili progona često nemaju drugog izbora nego da svoje živote stave u ruke krijumčara. Svake godine tisuće ljudi kreće na iznimno opasna putovanja i neredovno prelaze granice u nadi da će se domoći sigurnosti. Tijekom putovanja često su žrtve zlostavljanja i iskorištavanja. Mnogi gube i svoje živote na tom opasnom putu.

Stoga Isusovačka služba za izbjeglice smatra kako treba znatno povećati obveze preseljenja izbjeglica u sigurne zemlje, podržati programe hitne evakuacije, olakšati spajanje obitelji, neumorno raditi na uspostavi jasnog pravnog okvira o korištenju humanitarnih viza te olakšati pristup drugim pravnim putevima, kao što su vize za studente/učenike ili radnike, osobama koje traže zaštitu.

Sve to potrebno je kako prisilno raseljene osobe, u svojoj potrazi za mirom i sigurnošću, ne bi gubile život, dostojanstvo i zdravlje prepuštajući svoju sudbinu u ruke krijumčara.