O. Marko Glogović na početku razgovora istaknuo je kako su u župnom arhivu otkrili da se o. Janez Strašek volio potpisivati kao Ivan Strašek, „što pokazuje veliku ljubav prema našem narodu“. Bio je u Župi Rođenja BDM u Sveticama kod Ozlja, povijesno važnoga mjesta nedaleko Karlovca kao i Krašića, poznatom po bl. Alojziju Stepincu, i također blizu Slovenije. U Ozlju su Frankopani imali veliki stari grad koji se i danas može posjetiti. U tom okruženju u poratnim godinama živjela je zajednica lazarista, Družba sv. Vinka Paulskoga, a o. Ivan Staršek kratko je tamo bio godinu dana župnik. Bilo je to u rujnu 1946., a godinu dana poslije je ubijen, istaknuo je.

Lik o. Janeza Strašeka zainteresirao je o. Marka kada je 2010. došao za župnika u Ozalj. Bio je to, kako je rekao, čudesan splet okolnosti i volja Božja da se upozna sa Strašekovim likom te tako počne pripreme vezane uz njegovo mučeništvo „koje su dovele do zaista radosnoga događaja o kojemu je javnost sada izvještena”, rekao je, ističući da je kardinal Josip Bozanić na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 11. lipnja, izdao proglas „Kauza beatifikacije sluge Božjega p. Janeza Strašeka C.M. iz Misijske družbe Svetog Vinka Paulskoga“. U tom se proglasu, naime, prvi puta Strašeka naziva slugom Božjim.

Kako je kardinal Bozanić u dokumentu naveo, o. Janez ubijen je iz mržnje prema vjeri i to nakon II. svjetskoga rata. Strašek je dio one strašne crne statistike, rekao je o. Marko, spomenuvši knjigu don Ante Bakovića „Hrvatski martirologij XX. stoljeća“ i više od šest stotina ubijenih crkvenih djelatnika – svećenika, bogoslova, sjemeništaraca, redovnika i redovnica, a prije toga većina njih mučeni su na strašne načine, prvo od partizana, a zatim članova Komunističke partije i njezinih simpatizera. Osobito su mučne za Katoličku Crkvu, za kršćane, bile prve godina nakon II. svjetskoga rata. Bili su zatvarani, šikanirani, praćeni, uhođeni i bacani u jame. Tako je i o. Ivan ubijen 30. travnja 1947. iz mržnje prema vjeri – in odium fidei – i zaslužuje naziv mučenika za vjeru, istaknuo je o. Marko.

Položio je svoj život braneći svetost sakramenata

Postoje brojni dokumenti koji pokazuju da je Komunistička partija Strašeka dugo nadzirala i špijunirala, te je njegova „krivnja najviše bila ta što se u ona vrlo teška vremena javno, jasno i bez kompromisa, znajući što mu prijeti, odvažio govoriti istinu i govorio ju je s ljubavlju“, rekao je o. Marko, naglasivši da je o. Janez dao svoj život baš zbog riječi o svetosti i dostojanstvu zaručništva, ženidbe i krštenja, dakle sakramentalnoga života.

Glogović je istaknuo kako mu je vrlo drago što može posvjedočiti da u Ozalj iz Hrvatske i Slovenije dolaze mnogi, koji imaju problema u braku ili prije braka, pomoliti se na grobu o. Janeza i tražiti njegov zagovor pred Bogom. Inače, o. Marko Glogović osnivač je i duhovni voditelj pavlinskog Centra za nerođeni život „Betlehem“. Upitan znači li to da bi njegov apostolat zaštite nerođenih te rada sa supružnicima mogao dobiti novoga sveca zaštitnika predbračne čistoće te čistoće i ljepote sakramentalnoga braka, o. Marko istaknuo je vrlo neobičan splet različitih okolnosti, nepojmljivih Božjih djelovanja u posljednjih desetak godina.

Naprimjer, činjenica da je baš on došao na župu u Ozlju, da mu je Bog dao tu misiju za nerođene, za trudnice, bračne parove koji žele dobiti djecu, one koje nose ranu pobačaja – dakle sve ono što ulazi u „civilizaciju života“, kako je govorio sv. Ivan Pavao II. Iz župe u Ozlju sada imaju tu čast, radost, veliku milost da će imati svećenika na putu proglašenja svetosti, herojskoga življenja vjere, koji je vezan upravo uz sve što pavlini čine u svom apostolatu za život.

O. Marko spomenuo je malo poznatu činjenicu da su pavlini od početka apostolata za život 1999. u Hrvatskoj u svojim statutima imali tri nakane postojanja – obrana nerođene djece, za prestanak bogopsovke u hrvatskom narodu i molitva za svećenike – sve se to ponovno vidi u slučaju o. Ivana Strašeka. Glogović je dodao da su svećenici danas vrlo potrebni molitve, suočavanja sa svojom službom, pročišćenja, ali i oplemenjenja te službe koju vrše uime Božje.

Ljubav prema svećenicima mučenicima kod o. Marka počela za službe kapelana u Župi Sv. Petar u Šumi, gdje se upoznao s likom bl. Miroslava Bulešića, kojemu je vrlo često hodočastio i čiju relikviju uvijek nosi kod sebe. Poslije se upoznao i s pavlinskim remetskim mučenicima, njih 12 koji su ubijeni u doba Turaka u Remetama, s novim blaženicima iz Albanije i s Kosova, fra Serafinom Kordićem i don Antonom Muzićem. Svi su mu oni posebno prirasli srcu, a osobito o. Ivan Strašek koji je tu služio misu za istim oltarom, prolazio istim hodnicima, živio možda u istoj sobi, i čiji je grob dvjestotinjak metara udaljen od samostana, a i mjesto pogibije je vrlo blizu.

Grob o. Strašeka na mjesnom groblju u Sveticama

Vjernici mogu moliti za zagovor novoga sluge Božjega na njegovu grobu, koji su pavlini uredili prije desetak godina i postavili bistu. Naime, svake godine tu dolaze i Slovenci, Strašekova daljnja rodbina. Oni su dali napraviti i nekoliko slika, izdali su sličice sa službenom molitvom, organizirali su predavanja, od 2011. organiziraju „Strašekovo“ – dane njemu posvećene. Tih se dana slave mise, mole križni putevi, održavaju koncerti i izložbe te se radi na razvijanju hrvatsko-slovenskoga prijateljstva. Također, napisane su i dvije knjige pisane dvojezično.

Svetice su pohodili mnogi slovenski i hrvatski biskupi, kardinali, provincijali Družbe lazarista. Posljednjih deset godina mnogo su radili na Strašekovoj promidžbi, rekao je o. Marko, izdvojivši križni put koji svake godine na Cvjetnicu okupi stotine ljudi. Križni put kreće iz Ozlja kroz šumu na mjesto Strašekove pogibije sve do pavlinskoga samostana i crkve u Sveticama.

O. Marko ispričao je da je 2010. slučajno u crkvi upoznao slovenski bračni par Polonu i Zdenka Juriniča, kojima je ispričao o o. Janezu Strašeku, a iz toga se susreta rodilo prijateljstvo i suradnja. Kako kaže, Polona mu dragocjeno pomaže u Strašekovoj promidžbi, a napisala je i dvije knjige o njemu.

O. Marko je pavlin, zapravo saveznik u kauzi koje su nositelji subraća o. Janeza Strašeka lazaristi. Oni su 2017. poslali iz Rima svoga postulatora za blažene i svete te on obilazi sve institucije u Zagrebačkoj nadbiskupiji i institucije svoje družbe, i otad se intenzivnije radi na Strašekovoj kauzi. Lazaristi su misijska družba, a pavlini monaški red, no mnogo toga ih veže, istaknuo je o. Marko. Posebno je sretan što se u svijestima ljudi ponovno pokreću pitanja koliko je važan svećenik, koliko je bilo svećenika mučenika, zašto su mučenici te koja je simbolika prolivene krvi.

Istaknuo je kako se nakon proglasa kardinala Bozanića javlja sve više ljudi koji žele doći u Svetice. Mnogi koji sada hodočaste u Hrvatsko nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovac, pa u Krašić kod bl. kardinala Stepinca i sada dolaze na Svetice, Gospi Svetičkoj i drugom mučeniku svećeniku o. Janezu – Ivanu Strašeku.

Poziv na molitvu o. Strašeku u bračnim problemima

Na kraju je pozvao sve, koji imaju probleme u braku i s djecom, zaručnike, mlade koji „hodaju“ i žive određene teškoće, da se dođu pomoliti na grob o. Janeza – Ivana Strašeka. U samostanu će naći i pavline – za razgovor, za molitvu i blagoslov.

„Dođite, pomolite se, pomolimo se zajedno, izvucimo neku duhovnu korist iz ovoga mučeništva, približimo se toj poruci koja se kroz njegovo djelovanje, kroz njegovo mučeništvo, od Gospodina želi dati nama danas, ovdje“, potaknuo je o. Marko, rekavši da su nam danas, u vrijeme tjeskobe, strahova, nemira i raznoraznih poteškoća, važni ovakvi primjeri.

„Ti likovi svećenika mučenika, svetaca, zagovornika – ljudi koji su bili do kraja vjerni Evanđelju i za Isusa prolili krv, koji se nisu bojali reći istinu – oni su veliki znak za nas danas. Oni su nam poruka da ne ulazimo u kompromise, nego da ostanemo na Kristovu putu i da se ne hranimo duhom ovoga svijeta, nego da gledamo u nebo“, zaključio je o. Marko Glogović.