Rimokatolička Crkva u Alepu ovih dana slavi obrede Velikoga tjedna, pomoću kojih se, nakon godina rata i opsade, pokušava ponovno postaviti na noge. Na Cvjetnicu je u tom sirijskom gradu – mučeniku nanovo zavladao strah, i to zbog raketnih napada koje su izveli pobunjenici, u kojima je poginulo 11 osoba. Unatoč svemu, u procesiji koju je organizirala rimokatolička župa sudjelovalo je više stotina djece u pratnji članova obitelji.

O. Firas Lutfi, franjevac Kustodije Svete zemlje i pomoćnik župnika crkve Sv. Franje u Alepu, Radio Vatikan rekao je da dvije godine nakon oslobođenja, i ponovnog ujedinjenja, grad gleda prema naprijed, ali još nije potpuno siguran. Govoreći o obredima Velikoga tjedna, svećenik se osvrnuo na pranje nogu na Veliki četvrtak kao plemenitu gestu ljubavi i poniznosti koju je Isus predao svojim učenicima. Nakon križnoga puta i obreda klanjanja križu na Veliki petak, u subotu navečer uskrsnim bdjenjem zajedno s Božjim narodom proslavit će Isusovo uskrsnuće i pobjedu nad grijehom i smrću, najavio je franjevac.

O. Lutfi kazao je da kršćani u Alepu još uvijek drže do župne i biskupijske obitelji, ali i do radosti susreta, zajedničkog slavlja i druženja, zbog kojih, uz želju da ožive svoju vjeru u Krista uskrsloga, rado dolaze u crkvu. Svećenik se potom prisjetio da se na Cvjetnu nedjelju mogao vidjeti osmijeh na licima vjernika, i to onaj koji dolazi iz srca, ali je još uvijek prisutan i određeni osjećaj tuge zbog toga što rat još uvijek traje. Premda su u Alepu, s jedne strane, borbe prestale, s druge strane nemojmo zaboraviti „ekonomski“ rat koji stvara veliki pritisak na naš narod i naše društvo, upozorio je franjevac.

Istaknuo je da stanovništvo toga područja najviše želi potpuni mir i početak obnove. nalaze se u fazi obilježenoj riječima „već“ i „još ne“. Ono „već“ jest činjenica da je grad oslobođen od džihadista i zaista želi „uskrsnuti“. „Još ne“ odnosi se na nedostatak poslovnog aparata koji se tek treba pokrenuti, izostanak mirovnoga procesa koji bi uključio sav sirijski teritorij te izostanak pokreta obnove kojim bi se rodile brojne poslovne prilike i mogućnosti zaposlenja.

Naš cilj zasigurno nije ostati samo na lijepim muzejima, s tim praznim crkvama. Naš cilj, naša misija, jest ostati na Bliskom istoku zato što je Gospodin želio da budemo ovdje, rekao je fra Firas Lutfi i zaključio: „ Naša je misija, kao mjesne Crkve na Bliskom istoku, učvrstiti naše župljane i sugrađane u vjeri, nadi i ljubavi.“