Euharistiju je predslavio domaći župnik vlč. Božidar Nađ. U uvodu misnog slavlja osvrnuo se na životopis blaženice. „Marija je rođena 10. prosinca 1892. na Korčuli kao šesto od desetero djece u vjerničkoj obitelji gdje je upijala naviku rada i molitve. U četrnaestoj godini života zavjetovala se na vječnu čistoću i život u molitvi te  na pomaganju slabima i nemoćnima. U svojoj župi je djelovala u nekoliko katoličkih društava, a njezin rad je pratio tadašnji dubrovački biskup dr. Josip Marčelić. On je prepoznao da u mladoj djevojci Duh Sveti oblikuje posebne darove i da ju usmjerava na put velikih djela. Pod njegovim vodstvom, 1920. Marija je utemeljila Družbu Kćeri Milosrđa“, istaknuo je.

„Ubrzo se njezino služenje čulo diljem Europe. U Subotici je počela gradnja samostana i odgojnog zavoda za djecu. Ubrzo je dobila poziv da pošalje svoje sestre i u Latinsku Ameriku  gdje je otišla 1940. te ostaje na službi u misijama do 1952. Nakon povratka u Europu imala je moždani udar, no to ju nije spriječilo da 1959. posjeti domovinu i pohodi sve kuće gdje su njezine sestre djelovale. Umrla je na glasu svetosti 1966. u Rimu, a 1989. je otvoren postupak za proglašenje svetom jer se po njezinu zagovoru godinu dana ranije dogodilo čudo. Blaženom ju je proglasio sveti Ivan Pavao II. 6. lipnja 2003. u Dubrovniku“, podsjetio je vlč. Nađ.

U homiliji je govorio o štovanju relikvija. „Crkva je štovanje relikvija potvrdila dekretom na Tridentskom saboru koji se održao u 16.st. Njime je dala do znanja što se, i kako, treba štovati. Tijela mučenika i ostalih svetih koji su živjeli posebno kreposno na zemlji, a sad su u vječnosti s Kristom, treba štovati vjerni puk i po tim njihovim zemnim ostacima Gospodin će udijeliti mnoge milosti onima koji vjeruju. Time se ne ističe neko magijsko djelovanje, nego se potiče vjernike da usrdno mole svece za zagovor. Dekret je nadalje utvrdio da se prema relikvijama treba odnositi sa velikim poštovanjem i dostojanstvom te je strogo zabranjeno odvajanje i odlamanje relikvija na manje dijelove, kako bi se koristilo u svrhe liturgije ili druge svrhe,“ objasnio je.

Naglasio je da misu ne može zamijeniti niti jedno štovanje relikvija koje se u crkvi organizira i naglasio da se iste dijele na tri stupnja. „Relikvija prvog stupnja dio je svečeva tijela. Relikvija drugoga stupnja dio je svečeve odjeće ili predmet koji je svetac koristio. Relikvija trećeg stupnja je predmet koji je dotaknut relikvijom prvog stupnja. Ti ‚sveti ostatci‘ mogu današnjem vjerniku govoriti o vječnosti i putu prema njoj, a prizivom na životni primjer svetaca one mogu rasvijetliti ostatak puta svetosti koji je pred nama. Jednako tako, mogu nas potaknuti da se pitamo – što ostaje iza nas u našem kršćanskom putu kroz svijet? Kako će ljudi jednoga dana pričati o mom življenju kršćanstva“, poručio je.

Prije unošenja relikvije župnik je potaknuo na sabranost. „Dok budemo pristupali relikviji blaženice, imajmo na pameti da dolazimo u susret svetosti. Molimo zagovor ove blaženice za obraćenje, jaču vjeru, naše obitelji, svjesni da Bog uslišava molitve svojih svetih. Po uzoru na našu blaženicu, svojim naravnim i nadnaravnim darovima u služenju čovjeku postanimo znak žive Božje nazočnosti u svijetu“, zaključio je vlč. Nađ.

Relikvija bl. Marije od Propetoga u župnoj crkvi Krista Kralja izložena je po prvi puta.