Misno slavlje predvodio je župnik Marcin Madej, uz koncelebraciju župnog vikara Maura Boccadora. Misa je, kao što je to ondje uobičajeno bila dvojezična, te su se izmjenjivali dijelovi na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Nakon uvodne pjesme nebeskom zaštitniku, koju je zbor izveo uz orguljsku pratnju na glasovitim orguljama venecijanskog graditelja Gaetana Callida iz 1791. godine, vlč. Madej je uputio pozdrav svima okupljenima, posebno pozdravivši predstavnike gradskih vlasti, misi je nazočio gradonačelnik Buja Fabrizio Vižinitin sa suradnicima.

Predvoditelj je u prigodnoj homiliji spomenuo da se toga dana osim zaštitnika, sv. Servula slavi i svetkovina Presvetog Trojstva. Radost susreta s Božjom Ljubavlju ne događa se samo jedan dan, ona može trajati svaki dan u životu čovjeka. Podsjetio je potom na Otajstvo Presvetoga Trojstva. Predslavitelj je kroz primjere iz svakodnevnog života podsjetio okupljene na zahvalnost koju dugujemo Bogu za sve milosti koje od njega svakodnevno, tijekom cijeloga života, primamo. I u onim manje dobrim stvarima koje nam se dešavaju vjera je Božji dar koji nam pomaže razumjeti ono što inače ne bi mogli. Vjera je ta koja nam govori da iz trpljenja dolazi uskrsnuće.

Podsjetio je nadalje da se crkvi nalaze dva kipa sv. Servula. Jedan, iz 18. stoljeća smješten je iza oltara. Prema povijesnim istraživanjima prethodnoga župnika taj je kip župi poklonio novigradski biskup, rekao je vlč. Madej. Sv. Servul je sa svojih 12 godina bio izuzetno zreo. Rođen je u kršćanskoj obitelji i rano je čuo za Boga Oca koji spašava i daje snagu. Odazvao je na Božji poziv i povukao se u jednu spilju. Nakon perioda asketskog života, poslušan Božjemu glasu vratio se svojoj kući, podsjetio je župnik.

Kip sv. Servula u istoimenoj crkvi u Bujama. Svetac u jednoj ruci drži grad Buje, a u drugoj križ, simbol spasenja. Foto: Gordana Krizman

Predvoditelj je istaknuo da kip sv. Servula u jednoj ruci drži grad Buje a u drugoj križ, simbol Spasenja. Križ nam daje nadu kojom možemo prihvatiti neizvjesnost u svome životu. Sveci su u Bogu pronalazili snagu, i možemo biti ojačani tom snagom, preko vjere, molitve i sakramentalnog života. Neka naš nebeski zaštitnik sv. Servul, koji uvijek bio oslonjen na Isusa Krista, koji je prihvatio Božju volju i bio oslonjen na križ, zagovara život svih stanovnika Buja i svih novih naraštaja. Neka Crkva u ovome gradu bude uvijek mlada i neka crpi snagu iz sakramentalnog života i vjere, zaključio je župnik.

Vlč. Madej je na kraju mise zahvalio svima na pomoći u organizaciji te svečane proslave, a misa je završena svečanim blagoslovom s relikvijama sv. Servula.

Tijekom završne pjesme brojni su se vjernici došli pomoliti ispred kipa sv. Servula.

Misa proslave sv. Servula uobičajeno svake godine započinje prekrasnom procesijom od crkve Majke Božje od Milosrđa do crkve sv. Servula. Vjernici za procesiju odjenu pitoreskne povijesne odore bratovština koje su ondje nekada djelovale te se nose kipovi sv. Servula i drugih svetaca,  a misa uobičajeno završava oferom, čašćenjem relikvija svetog zaštitnika grada i župe, no ove godine to, zbog izvanrednih okolnosti uslijed pandemije, nije održano.

Sveti Servul (Trst, oko 270 – Trst, 28. V. 284), osim što je zaštitnik Buja, suzaštitnik je grada Trsta zajedno sa Sv. Justom. Rođen je u kršćanskoj obitelji. Još kao mladić napustio je grad da bi se povukao u pećinu na Krasu iznad Trsta. Tamo je u samoći i molitvi proveo godinu i devet mjeseci. Vratio se u Trst gdje je počeo činiti čuda: izliječio je opsjednutog, ozdravio mladića od jakih vrućica te arhitekta koji se bio ozlijedio padom sa skele. Istovremeno preobraćivao je mnoge žitelje na kršćanstvo što nije odgovaralo gradskom upravitelju Giuniliju koji ga je dao uhititi. Osuđen je i mučen. Obzirom da ga mučenja nisu slomila, naposljetku je izveden izvan gradskih zidina i ubijen mačem. Iste se noći majka Klemencija pobrinula za dostojanstveni ukop. Njegove se relikvije čuvaju u katedrali sv. Justa u Trstu.