Misi je prethodila ispovijed i molitva krunice, a udijeljen je i sakrament bolesničkog pomazanja. Župniku Kunčeviću je pri tom pomagao umirovljeni svećenik Vinko Brezovar.

U homiliji je dr. Kunčević govorio o efektu „da mi je“ rekavši da se on provlači kroz cijeli život. „Čovjek nikada nije zadovoljan postignutim nego misli da mu je postići još nešto. Ono što je Bog sakrio od mudrih i umnih ljudi, a objavio malenima jest naše najveće da mi je. Da mi je da budem s Bogom. Da mi je da živim. Kada smo stariji, onda nam znaju čak i naša djeca reći: Joj, baba il’ dida, prošlo je tvoje! Ti već malo zaboravljaš i pogubio si se… Mi, mlađi, ćemo razmišljati što i kako. A ipak nisu mladi svjesni da ste vi prošli životnu školu i  da ste bili tamo gdje su oni sada. Ono zbog čega svatko od vas treba biti sretan jest to što ste prošli put na kojemu ste svašta željeli. Sada ste došli do onoga ključnog, do onoga da shvaćate kako je jedino važno živjeti i biti s Bogom. Koliko god se puta vi trudili svojoj djeci to približiti, ili svojim unucima, zacijelo primjećujete kako vas baš i ne slušaju. Svatko treba proći taj put. Ali možete biti ponosni i sretni, jer ste došli do najvažnijega, do najbitnijega“, rekao je.

„Najbitnije je živjeti s Bogom. To nas ispunja srećom i radošću, jer znamo da je Bog s nama i uz nas. On je uvijek uz malene, slabe i obespravljene. O tome nam govori cijelo Evanđelje. Isto tako ono što nam može pomoći da živimo u ljubavi, da kada god pogledamo neku osobu u oči, da se prisjetimo da ako sada budemo dobri prema toj osobi i učinimo joj dobro, činimo dobro samome Isusu. Na taj način okajavamo i svoje grijehe i promašaje te se približavamo onome prema čemu smo išli cijeloga života, a to je nebo i vječna radost u nebu“, poručio je vlč. Kunčević.

U čast pape Franje, čiji je imendan bio toga dana, vjernici su izmolili Oče naš.