Skupu je nazočilo tristotinjak djelatnika iz 11 katoličkih osnovnih i srednjih škola kontinentalnog dijela Hrvatske. Organizator skupa je Nacionalni ured HBK za katoličke škole na čelu s predstojnikom Ivicom Žuljevićem koji je pozdravio sve nazočne nakon molitve Srednjega časa.

Predstojnik Žuljević se u obraćanju posebno osvrnuo na molitvu i njezino značenje u ovim teškim vremenima u kojima se trenutačno svijet nalazi. Između ostaloga pozvao se i na korizmenu poslanicu požeškog biskupa Antuna Škvorčevića u kojoj kaže da smisao molitve nije umnažanje molitava nego obnavljanje svijesti da je Bog stalno prisutan u životu čovjeka.

Tajnik Ureda za katoličke škole Tomislav Buntak upoznao je sudionike skupa s tijekom programa, satnicom i prostorom gdje će što odvijati.

Skup je također pozdravio i v. d. dekana KBF-a u Đakovu dr. Ivica Pažin, kao domaćin, uime đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, pomoćnog biskupa Ivana Ćurića i uprave KBF-a. „Mi smo dragi sudionici u Đakovu danas sretni što smijemo biti jednom od postaja u sustavu vašeg trajnog obrazovanja koji upravo vodi prema sustavu razlučivanja odrednica identiteta i pripadnosti to više što su i ovi prostori u kojima ćete danas boraviti, prostori koji teže za istinom“, rekao je dr. Pažin poželjevši sudionicima dobrodošlicu u Đakovo.

Uvodno predavanje, naslovljeno „Cilj rasta osobe je svetost“, održao je izv. prof. dr. sc. Boris Vulić, profesor dogmatike i v. d. prodekana KBF-a u Đakovu. U izlaganju, nakon kratke analize suvremenih pritisaka na svetost, ocrtao je njene osnovne sadržaje, pri čemu je naglasio jednostavnost, skrovitost te poniznost i poslušnost Bogu kao konstitutivne dimenzije svetosti, koju je potom promišljao kao činjenje običnih stvari na izvanredan način. U drugom dijelu izlaganja istaknuo je svece Katoličke Crkve kao uzore koji govore da je moguće stvarno – u bilo kojem stanju – nasljedovati Krista i odgovoriti na Božji poziv na svetost, te kao zagovornike koji nam poručuju da na putu svetosti nismo sami, da ne trebamo biti sami i da zapravo ne možemo sami.

Drugo predavanje o temi „Suradnja unutar školskog kolektiva“ održala je s. Mandica Starčević, ravnateljica Prve osnovane katoličke škole u Šibeniku. Podsjetila je na razlike između šefa i voditelja, važnost komunikacije u kolektivu i općenito među ljudima, kulturu školske ustanove, ozračje koje treba vladati u katoličkoj školi itd. U drugom dijelu je predstavila iskustva škole iz koje dolazi.

Misno slavlje za sve sudionike skupa u đakovačkoj katedrali predvodio je mons. Pažin u koncelebraciji s preč. Žuljevićem i još šestoricom svećenika. U uvodu u misno slavlje dr. Pažin je između ostaloga rekao: „U ovom euharistijskom slavlju želimo utažiti svoju žeđ za onom svetošću na koju nas poziva Crkva ne samo kao odgajatelje i učitelje nego kao i vjernike.“

Tumačeći naviještena liturgijska čitanja dana o prispodobi o milosrdnom ocu ili razmetnom sinu dr. Pažin je rekao da nam Bog, kao svaki otac koji poštuje slobodu pojedinca, učenika mladoga čovjeka, nas starijih, dopušta prijeći put od sebe – tražeći se, ponovnoga sebe – da bismo završili u njegovu okrilju. Govoreći o riječima „Sve moje tvoje je“ koje otac upućuje starijem sinu, dr. Pažin je pojasnio: „Smiješ me tražiti drugdje, dopušteno ti je. Ali ono što ja imam bezgranično je bogatstvo u kojemu možemo tažiti svoju žeđ za nedostatkom svojih svakodnevnih želja. On je izvor i učitelj svake naše svetosti.“

Nakon stanke za okrijepu poslijepodnevni dio skupa o „Primjerima dobre prakse katoličkih škola“ odvijao se odvojeno za osnovnoškolske i srednjoškolske djelatnike u prostorima KBF-a i u Metodovoj dvorani Kuće susreta. Skup je završio zajedničkim aktivom „Projektna suradnja među školama“.