Istina je prava novost.

U Dubrovniku održano predavanje „Nomen est omen - o svetačkoj onomastici“

Ovogodišnji kulturni program „U susret svetom Vlahu“ kao dio priprave za proslavu feste dubrovačkog parca započeo je u četvrtak, 16. siječnja predavanjem „Nomen est omen - o svetačkoj onomastici“ koje je održala mr. sc. Nives Opačić, poznata hrvatska jezikoslovka.

U uvodnom dijelu svima prisutnima se obratio dr. sc. Josip Mikuš rekavši da počinje još jedan ciklus kulturnih događanja „Ususret svetomu Vlahu“. Ako je ime znak, onda bismo zajedno sa zaručnicom iz „Pjesme nad pjesmama“ mogli reći: „stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku“, a ako ime našega parca svetoga Vlaha ne stavimo kao znak na svoje srce i pečat na svoju ruku, onda nam je slavlje njegove feste samo jedan izvanjski znak neke veze s tradicijom koja postaje samoj sebi svrha a ako našega dragoga starca stavimo u svoje srce i kao pečat na ruku moramo biti svjesni da stavljamo Boga i u svoje srce i na svoju ruku jer život svakog sveca pa i našeg sv. Vlaha proslavlja Boga živoga, istaknuo je u uvodu dr. Mikuš. Večerašnje predavanje pokazat će koliko su važna imena i mjesta između naše prošlosti, tradicije i naše sadašnjosti usmjerene prema budućnosti, istaknuo je.

Profesorica Opačić je na početku rekla da ime uvijek odgovara nekoj slici. Ispričala je kako se općenito u frazeologiji stvari mijenjaju prema onome kako mi danas nešto razumijemo te je navela primjere koji govore o tome. Navela je primjere sklanjanja po n deklinaciji vezujući ih uz pojam imena. Onomastika nam ukazuje na grčko porijeklo jer ‘onoma’ znači ime u starogrčkom jeziku. Onomastika je znanost koja se bavi imenima u najširem smislu riječi, pojasnila je profesorica Opačić. Toponimi govore o imenima mjesta, sinonimi su oni koji imaju isto ime, istoznačnica. Jako često nismo ni svjesni koliko u jeziku koristimo riječ ime počevši od riječi nominativ u kojoj se također nalazi riječ ime. Objasnila je pritom značenje riječi nominiranje navodeći primjere gdje se sve koristi ta riječ. Nasuprot toj riječi je riječ anoniman što znači bez imena. Kada govorimo o svetom Vlahu, istaknula je da dubrovačko područje krasno razlikuje deklinaciju muškog roda i ostalih rodova, tu nema nikakvih zabuna da bi muško ime dobilo nastavke koji su za ženski rod. Na dan 3. veljače imamo svetkovinu u kontinentalnom dijelu koju zovemo Blaževo, imamo ime u obliku Blaž.

To je isto ime kao i Vlaho samo je pitanje od čega je što nastalo, nastavila je predavačica. Blaž je nastao od Blasius što znači blagoslovljen, Vlaho je nastao od grčke varijante tog imena i zato počinje sa slovom v. Inače b i v često korespondiraju ili se zamjenjuju, tako je i ovdje, ime je isto. Ima i drugih oblika kao što su Blaža, Blaženka, Blaška, Blažica ili na talijanskom Biago. Svi izviru iz istog korijena. Taj svetac je u Dubrovniku veoma čašćen, na festi se nose njegove relikvije i svečeva glava koja je u Dubrovnik dospjela 972. godine. Grličanjem se doziva blagoslov na grlo jer je sv. Vlaho spasio dječaka izvadivši mu riblju kost iz grla. Profesorica Opačić je to povezala sa činjenicom da što ide kroz grlo puše. Njemački ‘blazen’ znači puhati a blezeri su puhački instrumenti, objasnila je. Iako se grličanje prakticira i u drugim krajevima u Dubrovniku je to najljepše i najsvečanije. Od imena Vlaho i Blaž su izvedena i mnoga prezimena. Na primjer, prezime Bjažić.

Profesorica je progovorila i onomastici nekih dubrovačkih imena kao što su Ore ili Orsat, u prijevodu medo ili medvjed. Roditelji su ih davali slabijoj djeci želeći dijete sačuvati da opstane i da snaga te životinje u imenu osnaži dijete u preživljavanju.

Profesorica Opačić je govorila i o prezimenima istaknuvši da su ona novijeg porijekla. Nastala su iz potrebe da se ljudi razlikuju po prezimenima. Austrijski car Josip II. je 1780. godine izdao patent kojim je obvezao sve voditelje matičnih knjiga i maticu rođenih i maticu vjenčanih da navode prezimena. Prezimena su nastajala na više načina npr. po ocu dodavajući „-ić“ na kraju ili recimo po zanimanju npr. Kovač, Krojač, Klobučar a to se vezuje uz nastanak obrta i zanimanja izdizanjem novog staleža. Prezimena služe za identifikaciju a to znači kada se predstavljamo moramo reći svoje prezime jer ono govori tko smo. Profesorica je istaknula da je to dio bontona i da se to ponekad gubi kada se ljudi u nekim određenim situacijama predstavljaju samo imenom što zvuči neozbiljno. Imena i prezimena su zanimljiva disciplina kojom se ljudi sustavno bave, zaključila je na kraju.

Nakon predavanja slušatelji su postavljali pitanja vezana za imena.