U Gornjem Prekrižju proslavljena župna svetkovina

Svečano euharistijsko slavlje i djelitelj sakramenta u ime zagrebačkog nadbiskupa mons. dr. Dražena Kutleše bio je izv. prof. dr. sc. Denis Barić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Uz domaćeg župnog upravitelj vlč. Ivana Vučaka suslavili su svećenici iz Jastrebarskog i Ozaljsko-lipničkog dekanata.

Sakrament potvrde primilo je dvoje krizmanika koji su za tu prigodu bili obučeni u hrvatske narodne nošnje.

Propovijed izv. prof. dr. sc. Denisa Barića donosimo u nastavku u cijelosti.

Draga braćo i sestre!

Navještena riječ Božja uvijek je ponuda čovjeku. Poziva čovjeka na promišljanje, nadasve na življenje te riječi Božje. Tako i nakon evanđeoske poruke današnje nedjelje, kada vi župljani Gornjeg Prekrižja, nedaleko Krašića, slavite sv. Anu…, svima nama upućen je poziv da tu poruku shvatimo i da se njome okoristimo.

Moramo priznati, htjeli mi to ili ne, da nije lako razumjeti Isusa kada nam govori da se isplati dati ono što vidiš za ono što ne vidiš! Drugim riječima: kako se isplati žrtvovati nešto iz ovoga života, bilo to zdravlje, vrijeme, ili nešto drugo na što smo vezani, da bismo postigli vječni život u Kraljevstvu nebeskom. Da bi nam to objasnio, kako ne bismo ostali u zapetljanim okvirima teških, nerazumljivih riječi, Isus je svoju poruku pojasnio prispodobom, i to ne jednom, već pomoću četiri prispodobe Isus nam približava ono o čemu nam danas želi progovoriti. I tako poruka današnje nedjelje progovara o Kraljevstvu nebeskom.

Valja nam se pitati: što za nas u svagdanjem životu znači Kraljevstvo nebesko? Mi znamo za postojanje ovog ili onog kraljevstva tijekom povijesti, štoviše znamo i o propasti pojedinih kraljevstava. Stoga, kad god ljudima spomenete Kraljevstvo nebesko često puta se dogodi da im to izgleda odviše daleko, apstraktno, nedohvatljivo. Tako je bilo i u Isusovo vrijeme poradi čega Isus ljudima govori u prispodobama da bi ga mogli što lakše razumjeti. No, valja reći da za razliku od zemaljskog kraljevstva, Kraljevstvo nebesko jest ono koje se ne da urediti onako kako bi čovjek htio, to je Kraljevstvo koje se ne može kupiti ni srebrom ni zlatom, već ga moramo zaraditi sami svojim djelima, žuljevima vlastitih ruku, jednom riječju, valja nam ga zaslužiti vršeći volju Božju ovdje na zemlji. U konačnici to znači da nam Kraljevstvo nebesko Bog dariva, ali Bog i očekuje da mu na taj dar uzvratimo, upravo svojim djelima – vršeći volju Božju ovdje na zemlji.

Mnogi su mislioci tijekom povijesti izrekli: Isplati se živjeti samo za ono za što se isplati umrijeti. Umrijeti se pak isplati samo za ono što je besmrtno i vječno!

Braćo i sestre, moramo se danas pitati: za što mi to živimo ovdje na zemlji? U što to ulažemo svoje snage, svoja djela, na čemu mi to zarađujemo žuljeve na vlastitim rukama? Živimo li mi za neke prolazne vrjednote kao što su moć, bogatstvo, užitak ili ima još nešto drugo, važnije, za što se isplati živjeti i što bi moglo našemu životu na zemlji dati smisao. Živimo li mi možda ovdje na zemlji kao da nikada nećemo umrijeti? Kralju Salomonu u prvome čitanju Bog progovara svojom riječju i govori mu: Traži što da ti dadnem. Zanimljivo, kralj Salomon nije tražio ni dug život, ni bogatstvo, ni smrt svojih neprijatelja, nego pronicavo srce da može prosuđivati pravicu, da može razlikovati dobro od zla… Tko tako vrednuje svoj život i tako ga živi, zasigurno je već u posjedu kraljevstva nebeskoga, on već živi kraljevstvo nebesko ovdje na zemlji, koje će doseći svoju puninu kad iz vremena prijeđemo u vječnost, iz ovog prolaznog života prijeđemo u pravu zbilju vječnoga suživota s Bogom.

Draga braćo i sestre! Sv. Joakim i sv. Ana, roditelji Blažene Djevice Marije pokazali su nam što znači graditi Kraljevstvo Božje na zemlji. Unatoč beznađu, unatoč govorkanjima okoline da im je Bog umjesto blagoslova podario sramotu, nisu se predali, nisu prestali sklapati svoje ruke na molitvu, prkosili su beznađu upravo vjerom i to u poodmakloj dobi. Naglašavam upravo tu riječ: u poodmakloj dobi. Danas bi ih neki možda smatrali „teretom društva“, “ostatkom iz nekih prošlih vremena”, i kao takve bi ih otpisali, a vjerojatno su ih neki izbjegavali, ili im se čak rugali poradi toga što nisu ostvarili očinstvo, odnosno majčinstvo. Ali začudo, upravo ovaj njihov nedostatak u očima ljudi, postao je dar za druge, dar koji još i dan danas potiče, kao vjerujem i nas ovdje danas.

Stoga je važno da razumijemo, barem danas, da svi mi imamo svojih nedostataka, ali ako živimo s Bogom, On će i naše nedostatke znati okrenuti u blagoslov. Prihvatimo se takvima kakvi jesmo, trudimo se s veseljem tražiti pozitivne osobine naših ukućana, prijatelja i suradnika, a ne izvrgavati ih ruglu i sramoti poradi njihovih nedostataka. Vjerujem da ćemo uočiti da baš svatko ima nešto lijepo, dobro i vrijedno u sebi!

Hodočasteći danas ovdje sv. Ani, zahvalimo Bogu za sve majke i očeve, bake i djedove našega naroda, za one iz svekolike naše povijesti, pa i iz ove vaše župe na Gornjem Prekrižju, vjerujući da su baš oni bili i najveća dragocjenost i životna snaga naše povijesti. Jer Bog nas je preko njihove otvorenosti daru života, darivao novim životima djece koju su oni prihvaćali, rađali, podizali i čestito odgajali, pa i u svakakvoj oskudici, siromaštvu i  bijedi… Vjerovali su da su djeca najveći Božji blagoslov i najveće bogatstvo naroda, vjerovali su da je obitelj ona koja je nosila i iznijela sve križeve našega naroda, s križem su umirali i s njime pobjeđivali.

I stoga želim moliti danas, braćo i sestre, zajedno s vama: Sveta Ano i Joakime, tako nam je potrebno da danas pred Bogom, od koga ste izmolili vašu svetu kćer, podržite našu molitvu Bogu, da naš narod sačuva tu vjeru da je majčinstvo i očinstvo dar odozgor, znak najvećeg Božjega povjerenja, da su djeca dar i blagoslov Božji. Mi danas ovdje molimo da u ovom vremenu koje obezvrjeđuje Božje svetinje braka i obitelji, koji na sve moguće načine obezvrjeđuje kršćanski odgoj, molimo da naš narod sačuva  kršćanske obitelji i obiteljske vrijednosti, te da u našem narodu bude više kolijevki, a manje grobova.

Dragi krizmanici Tea i Matej! Vjerujem da ste i vas dvoje, pripremajući se za ovaj današnji dan, učili kako živjeti Kraljevstvo Božje ovdje na zemlji.

Danas u ovom sakramentu svete krizme želi vam podariti darove Duha Svetoga. I zato ćete biti pomazani krizmenim uljem. Primit ćete Duha Svetoga, darove Duha Svetoga. Zašto su vam potrebni ti darovi Duha Svetoga? Ti darovi su vam potrebni da biste uspjeli u onome što Krist od vas očekuje, da budete njegovi glasnici u svijetu, da živite Kraljevstvo Božje ovdje na zemlji.

A da biste to mogli, dragi krizmanici, nemojte zaboraviti moliti i nemojte zaboraviti na Crkvu, doći u Crkvu i sudjelovati u svetoj misi. Molite za darove Duha Svetoga: mudrost, razum, snagu, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji… Za darove i snagu Duha Svetoga svi smo pozvani moliti.

Vas pak, dragi roditelji, ali i cijelu župnu zajednicu, pozivam da pomognete vašoj djeci da budu na strani Krista, da budu Kristovi. Toliko je danas prigoda da mlad čovjek odabere tamu, zlo… Stručnjaci će nam reći da se ne trebamo čuditi, jer svijet jednostavno postao takav, promjene u kojima živimo odrazili su se i na odgoj, pa čak i na obrazovanje… A nitko se ne pita odakle te promjene?… Tko ih je proizveo, tko je na njih utjecao? Je li čovjek ima ikakve veze s tim promjenama, što smo učinili da te promjene, ako su već neophodne, da budu na dobro, a ne na zlo?!… Ne trebamo sjesti u sveučilišne, akademske dvorane da bismo saznali kako je jedan od razloga i taj što smo Boga, Stvoritelja svijeta, maknuli iz svijeta, iz naših života, stavili smo Ga negdje sa strane… Zazivamo Ga riječima, utječemo mu se molitvama samo onda kada nam treba. [Zar nije žalosno da smo Boga sveli na uslužni servis?]

Stoga pozivam i vas dragi kumovi da budete svojoj kumčadi svjedoci vjere, i to ne samo danas – prigodno, i to ne govoreći im samo da bi trebali učiniti to i to, ne govoreći im samo da bi trebali izbjegavati to i to, već im pokažite svojim primjerom što je dobro, a što zlo! Tada ćemo imati ne samo dobre učenike vjere, već i dobre učitelje vjere!

Dragi krizmanici! Vi ste puno toga naučili ovih mjeseci pripremajući se za svetu krizmu, ali još puno toga trebamo naučiti, ne samo vi, nego svi mi. Drugim riječima, mi ćemo cijeli život biti vjeroučenici… I zato svi zajedno moramo postati svjesni da sakramentom svete potvrde sve ne završava. Danas započinje jedan novi početak u kojemu i vi preuzimate odgovornost za Crkvu…, i ona će biti toliko lijepa ili manje lijepa, koliko ćete vi svojim darovima i talentima doprinijeti njezinoj ljepoti, njezinome rastu i napretku. Ne bojte se! Onaj koji slijedi Isusa, nema se čega bojati… Zato molimo za ustrajnost naše vjere i da u svakom trenutku našega života budemo i ostanemo Isusovi učenici. Amen!

Na kraju mise, vlč. Vučak zahvalio je svima na molitvi, a posebno čestitao krizmanicima, njihovim kumovima te roditeljima. Predslavitelju misnog slavlja preč. Denisu darovao je bistu sv. pape Ivana Pavla II. u znak zahvalnosti kao trajan spomen svečanosti u Gornjem Prekrižju.