Prvi dio susreta bio je u katedrali, gdje su svećenici najprije zajedno molili Srednji čas. Slijedilo je pokorničko bogoslužje, koje je predvodio don Mate Kujundžić SDB, župnik na Plitvicama, a potom su svećenici imali prigodu za sakrament pomirenja.

Drugi dio svećeničkoga druženja upriličen je u velikoj dvorani biskupskoga ordinarijata, gdje su se okupili gotovo svi svećenici djelatni u biskupiji, zajedno s biskupima mons. Zdenkom Križićem, ordinarijem, i dr. Milom Bogovićem, umirovljenim gospićko-senjskim biskupom.

Okupljene je najprije kratko pozdravio generalni vikar mons. Marinko Miličević. Predstavio je gosta, dr. sc. Marija Tomljanovića, profesora Teologije u Rijeci i župnika u Crikvenici te najavio temu predavanja – “Evangelizirati svećeničkom dobrotom”. Predavač je za geslo izlaganja uzeo rečenicu iz razgovora Isusa i bogatoga mladića koji je u svojemu pitanju što bi trebao činiti da baštini život vječni, Isusa nazvao “Učiteljem dobrim” (usp. Mk 10, 17-18 i Lk 18,18-19). Budući da je Isus odgovorio: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!”, dr. Tomljanović je obrazložio kako je ljudska, a poglavito svećenička dobrota moguća jedino ako izvire iz Božje dobrote. Istaknuo je primjer poznatoga ličkoga župnika pok. Josipa Kapša, koji je u komunizmu silno pretrpio, ali je uvijek bio pun zanosa i energije te zračio silnom dobrotom koja je ljude privlačila i osvajala, a bio je obični tzv. seoski župnik. Dočim danas, kritički je upozorio dr. Tomljanović, mnogi svećenici i drugi organizatori duhovnih događaja pate od toga da im na velikim slavljima sv. misu predvode ili predavanja drže tzv. imena odnosno profesori s akademskim titulama, ali rijetki razmišljaju o tome koliko je dobrote u srcu čovjeka koji nastupa pred mnoštvom. Zato se događa da nakon mnogih propovijedi i predavanja srca slušatelja ostaju prazna, jer se na neke protagoniste može primijeniti talijanska uzrečica: “Dove sono io, non c’è Dio!” (“Gdje sam ja, nema Boga!”). Dakle, ” samo ako ‘ubije svoj ja’ svećenik može uspješno evangelizirati dobrotom. Sve počinje od temelja – zdrav temelj je jak temelj. Kod svećenika je to izvorna dobrota i kršćanska radost. Ako je svećenik otvoren Vječnoj dobroti, ona će sigurno i njega zahvatiti pa će on njome djelovati čak i ako ne bude o njoj govorio”, zaključio je prvi dio izlaganja vlč. Mario.

Zatim je, aktualizirajući poruku Božića, koja se sjajno uklapa u temu predavanja, istaknuo veličinu i značenje poniznosti u svećeničkom svjedočenju, istaknuvši kako su Dijete Isusa našli samo pastiri i mudraci, tj. “oni koji znaju da ništa ne znaju i oni koji znaju da ne znaju sve – samo su oni čuli glas iz Betlehema i zato su našli i Pastira i Mudrost u tome Djetetu, koje je izvorna Dobrota”. Zato je za svećenika u njegovu evangelizacijskom poslanju presudno da se stalno, kroz molitvu, Božju riječ i euharistiju, napaja na Vječnoj dobroti i Vječnoj poniznosti, zaključio je svoje izlaganje dr. Tomljanović. Slijedila je rasprava u kojoj je bilo više svjedočanstava nego pitanja predavaču, koji je i sam dodatno posvjedočio primjerima iz vlastitoga života.

U nastavku susreta, nakon kratkoga odmora, biskup Križić je svećenicima čestitao Božić, zaželjevši im obilje radosti i blagoslova, te im je zahvalio za predano služenje Božjemu narodu kojemu su poslani. Potom je biskup prenio obavijest o dopisu iz vatikanske Kongregacije koji se odnosi na “Petrov novčić” te je svećenike potaknuo da narodu dodatno objasne važnost i značenje toga godišnjega vjerničkog priloga za potrebe Papine službe. Zatim je mons. Križić podsjetio na raspored susreta svih dekanata s biskupom, u kojem će biti i predaja tzv. parica, a potom je svećenicima posvijestio važnost strpljenja s onima koji se nisu ispovjedili navrijeme pa sakrament traže “u nezgodno vrijeme”, te je ukazao na značenje blagoslova kuća, s poticajem neka to najprije bude pastirski pohod obiteljima odnosno susret župnika sa svojim vjernicima.

Na kraju susreta generalni vikar te ekonom Nikola Turkalj dali su svećenicima nekoliko obavijesti o aktualnostima u biskupiji, a potom su se sudionici susreta okupili na zajedničkom objedu u blagovalištu Ordinarijata, gdje je mons. Miličević uime svećenika biskupu Križiću izrekao božićnu čestitku.