Župljani i štovatelji sv. Leopolda za blagdan su se pripremali trodnevnicom u čast svecu, a uoči blagdana uz molitvu trodnevnice i pobožnosti sv. Leopoldu, vjernici su molili i svečanu večernju.

Na sam blagdan slavljene su tri mise u kapeli – Svetištu sv. Leopolda i župnoj crkvi sv. Jeronima u kojoj je svetac kršten 13. lipnja 1866. godine.

Jutarnju misu slavio je župnik don Siniša Jozić, uz koncelebraciju don Dejana Turze. On je u homiliji najprije kazao da su sveci Božji miljenici, uzori, primjeri, moćni zagovornici i dragi zaštitnici na putu prema svetom življenju na koji poziva sam Krist: „Sveti budite jer sam ja svet!“

„Sveci su osobit Božji zahvat u ljudsku povijest. Narod koji štuje svece, kršćanski je narod. U konačnici, Gospodin nam preko svetaca ne prestaje pokazivati znakove svoje prisutnosti. Važno ga je samo slijediti poučljivo i dobrovoljno poput sv. Leopolda – prijatelja ljudi“, poručio je don Siniša te naglasio: „Našeg nebeskog zagovornika krasila je vjera i povjerenje u čovjeka koji dolaze iz njegovog izravnog iskustva Božjega praštanja. On je znao staviti Božju volju ispred svojih ljudskih želja i planova te odlučio postati oruđe Božje ljubavi, milosrđa i praštanja. Kroz četrdeset godina Leopold će od ranog jutra do poslijepodnevnih sati sjediti u ispovjedaonici i čovjeka-grešnika pomirivati s Bogom i s čovjekom. U njemu je živjela mistična snaga milosti, nadnaravno sunce koje je obasjavalo njegov um i grijalo zanosno srce. Ali ideali ne mogu živjeti sami od sebe, zbog toga je sv. Leopold snagu crpio na bogatim i nepresušnim izvorima Božje istine, dobrote i ljubavi.“

Iduću prijepodnevnu misu slavio je fra Marko Neretljak, franjevac trećoredac (TOR) i župnik Župe sv. Josipa Radnika u Belišću koji je sa svojim župljanima došao na hodočašće u Boku Kotorsku. Molitvenom zajedništvu su se pridružili don Srećko Majić i don Ante Dragobratović. Fra Marko se na temelju Evanđelja o dobrom pastiru u prigodnoj propovijedi osvrnuo na sv. Leopolda kao „dobroga pastira čija je životna odlika bila svetački život koji nas zapravo potiče da prepoznajemo poticaje za naše koračanje prema svetosti. Svetost nije neka izvanredna kategorija niti je naša ljudska zasluga ili sposobnost. To je utkani Božji dar u naše srce.“

Okupljene je pozvao na nasljedovanje svetog redovnika. „Bog hoće da se svatko od nas spasi, ali se spašavamo ne po našim zaslugama, nego po Božjoj milosti. Zato su i sveci bili ljudi sa svojim grijesima, slabostima, ranama i utezima koji su im stvarali terete. Sjajan nam je primjer sv. Leopold koji je, unatoč ljudskoj ograničenosti, dopustio da ga zraka Božje milosti tako snažno prožme kako bi se kao čovjek vjere izdignuo iznad samog sebe“, rekao je fra Marko.

Uz domaće vjernike i hodočasnike iz cijele Kotorske biskupije te brojne hodočasnike iz susjedne Dubrovačke biskupije, ponajviše iz Župe sv. Nikole iz Cavtata, središnje euharistijsko slavlje uz koncelebraciju nekoliko svećenika Kotorske biskupije te župnika Cavtata don Mate Karamatića, predvodio je don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije i župnik Mula.

Na početku mise don Robert čestitao je svima blagdan sv. Leopolda. U propovijedi je uz ostalo podsjetio na neke događaje iz života sv. Leopolda, kao i karakteristične crte njegove duhovnosti. „Sveci su zaista bili u mnogočemu izvanredni ljudi, ponajprije u vjeri, u ljubavi i krepostima, ali su jednako tako prolazili kroz sve kušnje, izazove, patnje i poteškoće kao i mi obični ljudi. Nisu bili lišeni ni tjelesnih slabosti ili bolesti, ni samoće, nerazumijevanja i osuđivanja, odbacivanja”, primijetio je propovjednik podsjećajući da je sv. Leopold došavši u Padovu bio predmet česte poruge. No, unatoč njegovim tjelesnim slabostima, ili činjenici da se gotovo ništa od njegovih planova ili želja koje je imao nije ostvarilo, to ga nije spriječilo da postane uporišna točka i sigurna luka u kojoj su Božje milosrđe i oprost pronašli toliki ljudi u svojim životnim brodolomima.

Don Robert je također pročitao neke zapisane misli iz ostavštine skromnog kapucina koje svojom jednostavnošću i dubinom potiču vjernike na život svetosti, kojeg nema bez žrtve i odricanja. Sveti Leopold govorio je da ovim svijetom trebamo proći poput sjene koja ne ostavlja traga, što je u suprotnosti s današnjim mentalitetom po kojem živimo više u virtualnom nego u stvarnom svijetu, i sve što činimo, bilo kao svećenici, redovnici ili kao laici, mislimo da treba dobiti svu moguću pažnju na društvenim mrežama; kao da je smisao našeg djelovanja dobiti što više pozornosti u virtualnom svijetu, kazao je don Robert i potaknuo na ponovno pronalaženje puta poniznosti koji je jedna od temeljnih karakteristika duhovnosti sv. Leopolda. Poniznost u vjeri nam je itekako potrebna, istaknuo je propovjednik, jer samo po njoj dopuštamo da Bog bude u središtu našeg života, pomaže nam da spoznamo i svoju ograničenost i grešnost, te nam otvara put kajanja i oprosta.

„Sv. Leopold nam i danas otkriva lice milosrdnog Boga, Oca koji nas čeka da mu se vratimo, Boga koji prašta, jer ne može ne praštati ljudima koji se kaju, kad je on sam ljubav i izvor ljubavi. U vremenu u kojem se sve vrijednosti – duhovne, moralne, ljudske rastaču, dekonstruiraju, u stalnoj smo opasnosti da naši životi postanu duhovne pustinje. Ili, da postanu poput divno urešenih pokaznica, kojima se danas, nažalost najčešće divimo u muzejima ili sakristijama diljem svijeta, jer više ne služe prvobitnoj svrsi – izlaganju euharistije koja je srce naše vjere, izvor snage, milosti i duhovnosti. Tako se događa, da i u našim životima, koji su izvana uređeni i spremni za pokazivanje, kako se u Boki kaže – prezencu, nedostaje ono najvažnije – srce koje je zaista ispunjeno ljubavlju prema Bogu i ljudima. Naš sv. Leopold nas i danas snažno poziva na pomirenje. Svijet, naša zemlja, naše obitelji i naši međuljudski odnosi bili bi drugačiji kad bismo se samo usudili više prostora u svojem životu dati djelovanju Božje milosti, njegove ljubavi”, zaključio je don Robert.

Na kraju mise, mjesni župnik don Siniša Jozić pozdravio je okupljene hodočasnike i sav vjerni puk i čestitao blagdan, izrazivši zahvalnost svima koji su doprinijeli svojim prilozima i darovanom vremenu kako bi blagdan prošao na svečan i dostojanstven način. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor sv. Jeronima pod ravnanjem s. Antonije Vugdelije.

Nakon mise uslijedila je procesija u kojoj su nošene relikvije sv. Leopolda, a svečanost se nastavila zajedničkim druženjem u župnom dvorištu.